De Bottonovoj sugestivnosti teško je ne podleći – pri čitanju knjige iz naslova dobila sam volju malo više putovati (inače nisam poznata po tome da se lako odlučujem za poduzimanje projekta «put pod noge» iako to definitivno nije bilo tako kad sam bila mlađa. Iako, sad zvučim pomalo kao starica. Što, podvlačim trostrukom crtom i nekoliko žustrih uskličnika, apsolutno nisam).
Knjiga «Umijeće putovanja» koncipirana je slično kao i «Utjehe filozofije» - primijenivši na određenu tezu biografiju izvjesne povijesne ličnosti. Tako će nas po Barbadosu voditi J. K. Huysmans, o kolodvorima i zračnim lukama svjedočit će biografije Charlesa Baudelairea i Edwarda Hoppera (američki slikar s čijim sam se djelima upoznala tek čitajući ovo djelo Alaina de Bottona i koji mi se izrazito svidio), egzotiku za autora predstavlja Amsterdam, dok svoje poimanje egzotičnog u istom poglavlju iznosi i «vodič» Gustave Flaubert. U četvrtom nas poglavlju kroz turneju po Madridu vodi Alexander von Humboldt, istraživač Južne Amerike. Dakako, William Wordsworth je naš vodič po Jezerskom području Velike Britanije (tzv. Lake District), dok nešto malo manje stvaran lik govori o uzvišenosti u Sinajskoj pustinji (dakako, riječ je o Jobu). Od svih navedenih mjesta ja sam bila samo u Provansi, čiji je predstavnik i veliki ljubitelj bio slavni slikar Vincent van Gogh.
Evo što urednici kažu o temi ove knjige:
«U Umijeću putovanja de Botton obrađuje teme iz psihologije putovanja: kako zamišljamo mjesta prije nego što ih vidimo, kako se sjećamo lijepih doživljaja, što nam se dogodi kad se nađemo u pustinji, hotelskoj sobi ili negdje u prirodi? Riječ je o knjizi koja će sigurno promijeniti vaš pogled na krajeve koje posjećujete, ali i na mjesto u kojem živite.»
Hm. U svakom slučaju zapamtit ću dvije važne stvari – u redu je ponekad ne ići razgledavati, ali kad se razgledava, to se ne može napraviti površno i «turistički» (u smislu – obilazak Europe u jednom danu). Kao treće, putovanje nije samo odlazak u egzotične krajeve, putovati se može i u mjesta blizu ili čak u mjestu stanovanja. Putovanje je više stil života nego izlet.
P. S. Slažem se s Johnom Ruskinom da treba zapisivati doživljaje s putovanja, inače čovjek a) ne doživi stvari najbolje, b) sve brzo zaboravi.
Pa, putujete li? Gdje ste najdalje bili? Gdje vam je bilo najbolje?
Post je objavljen 18.10.2009. u 14:34 sati.