Pregled posta

Ako ljudske i anđeoske jezike
govorim,
a nemam ljubavi,
onda sam kao mjed koja ječi,
ili praporac koji zveči.
Ako imam proroštvo
i znam sve tajne i sve znanje,
i ako imam svu vjeru,
da i gore premještam,
a nemam ljubavi, ništa sam.
I ako razdam sve svoje imanje,
i ako predam svoje tijelo da se
sažeže,
a nemam ljubavi,
ništa mi ne koristi.
Ljubav dugo trpi, dobrostiva je;
ljubav ne zavidi, ne hvasta se,
ne nadima se.
Ne čini što ne valja, ne traži svoje,
ne razdražuje se, ne misli o zlu,
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini.
Sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve trpi.
Ljubav nikad ne prestaje;
a proroštva će prestati,
jezici će umuknuti,
znanje će proći.
Jer dijelom znamo
i dijelom prorokujemo.
A kad dođe što je savršeno,
prestat će što je djelomično.
Kad sam bio dijete,
govorio sam kao dijete,
mislio sam kao dijete,
raduđivao sam kao dijete.
Kad sam postao muž,
odbacio sam što je bilo djetinje.
Jer sad gledamo kroz ogledalo,
u zagonetki,
a tada ćemo licem u lice.
Sad spoznajem dijelom,
a tada ću spoznati kao što sam i
sam spoznat.
A sad ostaje vjera, ufanje, ljubav,
to troje.
Ali je najveća među njima ljubav.