Otvori staru ranu boježljivom oštricom ne znanja ti spodobo tiha kao univerzum kada plače nad prolivenom uzaludnom krvi svemira.Traži svoje postojanje u ruci bude i potonulog lotusa u noći bez odraza tvoje taštine u jezeru gluposti i očaja.Koračaj unatrag pa sve do vremena kada nisi postojao i kada logika postojanja i ništavila gubi svoj značaj u odrazu ogledala stvarnosti.Pokušaj razumjeti i reci tiho tu prokletu riječ saznanja utrobe te pogubne ništice stvaranja zelatora koji je posrnuo na prvome pokušaju uzvišenja,laik koji glumi boga.Lako je nestati i prestati ići dalje kroz začaranu šumu sudbe te klete,postojati i misliti,to je ono na jteže u ovoj mori bez kraja.Sve je ovo nestvarno i svi ti otkucaji srca su laž i iluzija materije bijednog čovjeka koji još uvijek vjeruje u raj i mogućnost svog uzvišenja u ovoj psihičkoj brazdi uništenja.Hijena voli svoju bol i to ne skriva od mjeseca patnje,ona korača unatrag tražeći svoju pogrešku i baca svoje misli pred otvor sudbine tih sumeranskih bogova istine,daleko u noć.daleko i dalje od ovoga sivila i ove noći svijeta koji tone sve dublje i dublje u svoj košmar mora,koje nikada ne prestaju,iznova se bude svaki put u rijeci ne znanja,daleko od svega i daleko od samih sebe čekaju svoj nestanak......glupi svijet jada...
Post je objavljen 14.10.2009. u 00:22 sati.