....................................
Nema više radosnog zalaženja sunca za plave planine.
Nema zlatnoga neba.
Boje se u zemlju vraćaju.
Boje se tope
i nestaju.
/Dragutin Tadijanović/
......................Boje jeseni su smjenile boje ljeta, ...
..............................plodovi se svugdje vide, ...
......................................izrasli su iz onoga nekadašnjega prelijepoga cvijeta
.........
...................................
........................................................................
Kalendarski je jesen već počela, nisam to ni primjetila iako sam prvo grožđe pobrala ... jabuke sam već vrlo rado jesti počela ... No, tek danas osjećam da je stigla ... Kiša ju je malo jače navjestila, a jutarnja hadnoća me iznenadila, nespremnu zatekla ...
... Još jučer, čini mi se, u suncu i moru sam uživala, bila čila i veselo hodila.
... I nedavno sam tek lavandu orezala i doma miris ljeta, da me zimi sjeća, prenijela ...
...................
A danas pospano zijevam i samo krevet tražim sna potrebna. A vani da iziđem, da se redovitom šetnjom razbudim i osvježim, ne bih rado. Veste brzo za sutra spremam da kosti zagrijem i grijanje /ne recite nikome ... , ne bi shvatili, njima još zima nije !/ u kući potajno palim ... Počinju hladni dani ... koje ću prebroditi, nekako se svime i svačime opskrbiti i dobro ušuškati, ...
................................................................................................
... dok se sunce opet u proljeće ne javi ...
JESENJE JUTRO
Obukoh se.
Prozoru priđoh,
A vani: jesen.
Moj prijatelj uđe u mokrom kaputu
I cijelu mi sobu namiriše kišom.
Ne veli ni: zdravo!
Sjedne.
Zanesen
Izusti: „Jesen.“
Ta riječ je bila tako svježa
Kao naranča na grani
Nakon kiše.
/Dobriša Cesarić/
... šmrcam, kašljem, ... , ... - čudan je to znak, jer već dugo nisam bila bolesna, ...
... a evo, čaj ću ipak morati popiti i sve ono što mi uz to daju i pravit ću se sretna tom nepotrebnom brigom, /počnu li me još sada i pregledavati i preslušavati stvarno ću iz kože iskočiti, to je samo prehlada i ništa više, prehladila sam se od ove hladne kiše !/ mirna i zadovoljna ću biti ko' da sam u raju ...
... da ga ne volim i da me na bolest podsjeća, to već svi znaju ... ,
... popit ću sve mirno bez negodovanja i pitanja, a koja ti je ovo i čemu ona služi, ma onu rozu bih rađe, onu ću da mi bude slađe, ova je gorkasta malo ....
... vitamine sam već popila i ne bih za danas više, ostavi za drugi dan, bit će i sutra kiše ...
... temperatura još nije došla, a i da me posjeti teško bi u toplomjeru pomaknuti uspjela skalu, niska tjelesna bi taman sa njom došla na normalu ...
..............................................................................
JESEN
Ona je tu. U tuzi kiše
Po poljanama tiho hoda,
I kuda stiže u vis diže
Usplahirena jata roda.
Polako penje se u brda,
A kuda prođe, njezin put
Od otpalog je lišća žut.
I u dol njime idu krda.
U jezero unese nemir,
I ne vidiš mu više dna,
A medvjed, koga putem sretne,
Odjednom zaželi se sna.
A kada livadama dune
Njen vjetar, uzbune se travke.
U strništima tužno šušti:
To polja slute snijeg i čavke.
Na cesti uveli se list
U čudu digo: gle, ja skačem
A čovjek koji hoda drumom
Zagrnuo se ogrtačem.
/Dobriša Cesarić/
.............................. A o onoj dunji što je nekada bila na našem ormaru ???
.............................. Ah bako moja , nema dunje više, ovdje su samo kiše,
........................................... A lakše bi bilo da dunja još jednom zamiriše ...
I ne, nije tako tužno, ...
Kada nade ima ne može biti ružno,
Vjere ovdje ima još i više,
Dolazi sunce poslije kiše ..
...
Ljubav je ta što nas grije
I stoga tako zima nije ...
Smijeh neće odagnati tuga
Neće tu ući jer sada se pjeva pjesma druga ...
...
...
Plovit će brod naš i dalje
Odvesti će on nas ponovo u naše divne kraje ...
...
Čeka moj dom te dane sada
Veseli se i strpljivo nada
...
I kada dođu pjesme će biti ...
Kuća će se njome okititi ...
Mi ćemo se veseliti ...
.....................................
.............................................................."Gdje siješ ljubav, izraste veselje."
......................................................................................../William Shakespeare/
.................................................................................................
Dom moj ga radosno čeka ...
.....
Post je objavljen 13.10.2009. u 19:52 sati.