Nikada mi nece biti jasno, zasto smo se rastali nas dvoje... Slusam stare pjesme, cujem tvoj glas i pitam se sto bi bilo.. Vidjala sam te svaki dan, zivot nas spaja svake godine ponovno, ali bude sve bolnije i teze...i onda se pitam sto je s onim da vrijeme lijeci sve rane.. Moje vremenom ne blijede, samo dobivaju neki drugi, cudan oblik.. Prolazili smo jedno kraj drugog,ponekad kao samo stranci, kao da se nikad vidjeli nismo, a ponekad su pogledi bili dovoljni da svatko vidi u njima cijelu proslost...i ovaj dio sadasnjosti koji sama ne razumijem.. Pogledam u tvoje oci, i sjetim se kako si mi to pjevao, sjetim se svih onih veceri, noci...dana.. Prolaze me trnci kao nekada, nekad je to samo ostrica noza koja grubo zareze. Slucajni dodir u prolazu, bez pogleda samo nastavljam dalje, u meni sve se lomi i znam da isto osjecas.. Zazivaju me onako kako si me ti zvao, odaje te tvoja reakcija, sve mi je jasno a time jos jace boli..
...Neke tajne ostaju da zive i kad ljubav nestane bez traga..
Post je objavljen 13.10.2009. u 01:30 sati.