Marketing
Stihoklepstvo: čamotinja jesenja
Spopadne me nekad napad stihoklepstva. 
Kiša pada, država propada,
Hladan vjetar oko kuća piri.
Svuda siva čamotinja vlada,
jesen došla a bijeda se širi.
Neka pada, i treba da pada!
Nek' padnu treskom i sabor i vlada,
Spale ih gromovi i potopi kiša,
zamete vjetar, tko ih više šiša...
Al' gle, avaj, jado, čudne zemlje ove:
nije svikla raja za se brinut' sama,
boji se slobode k'o paklenih jama,
bleje kao telad, huču kao sove
što to oni žele? Gospodare nove!
Od mojih ranijih uradaka, nešto što liči na pravu pjesmu, a onako isto čemerno, uklapa se u atmosferu:
Pacifistova himna bogu osvete
I nešto posve petparački, a veselije, davno - sjećate li se Kire? 
Kiro odsvir'o: pjesmica na rastanku
Post je objavljen 12.10.2009. u 23:02 sati.