uvijek sam mu govorila da ne leti visoko...da ne leti sklopljenih očiu..
ali da srce sluša razum, izgubilo bi smisao...
gledam te u nijemom filmu i vidim usiljeni osmijeh i savršenu kožu...tko te čini nervoznim...zar je to dugme što ga vrtiš već poduže vrijeme krivo što nemaš snage okrenuti se i pogledati me... zar je moguće da te boli to što je mene prestalo
govno licemjerno... dao si si za pravo uživati u mojoj čežnji i patnji i naslađivati se mojim suzama... imaj obraza, imah hrabrosti i srca i nasladi se jednom mojim osmijehom i možda ću skupiti to malo snage što je ostalo za tebe i pogledati te bez mržnje..
ja sam sretna..i on kad nije samnom, šeta mi toliko po mislima da katkad i mene umori.. on se uči voljeti me.on se trudi i zato ga volim... on me vidi kada me gleda, on me zaista i čuje kada me sluša..što iznenađuje poslije tvog pogleda koji je gledao u obline i zabavljao se svojim prljavim mislima dok sam pokušavala razgovarati.. lagano prestajem trošiti riječi na tebe, jer ih on zaslužuje..za razliku od tebe, drago moje govno licemjerno..
rest in peace, my love
Post je objavljen 12.10.2009. u 21:53 sati.