što ako je sve tek
nečija nijema, izgubljena posveta?
je li zato sve o čemu znamo misliti
glomazno i mračno?
dolazi li odatle
osjećaj gubitka težine?
potječe li otud onaj zvjezdani jezik,
ugraviran u kostima,
u pismima koja pišemo
svojim psima?
njime se može reći samo:
"mirno spavaj, nešto je napuklo,
nešto je oduvijek bilo slomljeno."
Post je objavljen 12.10.2009. u 16:18 sati.