'The vehicle you drive may reveal your Web savviness, education, or level of sophistication.'
Georg Wilhelm Fridrich Hegel
Misita je znao da mu je taj hangar doslovno pao s neba. Ipak nije to želio priznati na sudu jer je hangar poklopio župno groblje pa su mu hangar oduzeli, a on je podnio privatnu tužbu da je hangar ukraden nekoj pravnoj osobi koju je on često viđao kako dovodi velečasnog da blagoslovi taj hangar. Velečasni mu je bio svjedok jer je Misita zadržao hangar iznad groblja pa je tako njegova župa jedina imala hangar-groblje u kojem su se sprovodi mogli obavljati bez obzira na vremenske neprilike. Kad je sudac upitao popa tko je ta pravna osoba, ovaj se našao u neprilici pa je morao izmisliti da mu je ta pravna osoba priznala tko je tijekom ispovijedi pošto je počinila neka velika nedjela u ovoj i susjednoj državi te da on kao svećenik ne smije otkriti identitet ispovjednika. Na hangar su naljepili obavijest da ga pravna osoba u čijem je posjedu mora ukloniti u roku od sedam dana ili će hangar biti uklonjen o trošku države koja će podnijeti prekršajnu prijavu protiv te nepoznate pravne osobe. Pod neuobičajenim okolnosti nekoliko dana ranije poginula je žena županijskog državnog odvjetnika. Prema službenom izvješću ženu je ubio grom dok je mjesečarila i vukla za sobom kabel za uzemljenje na koji je naišla na obližnjem gradilištu. Kabel za uzemljenje je veselih boja, a mjesečari mjesečare otvorenih očiju pa je stručnjak za kriminalističke oblike somnabulencije zaključio da se ženi omilio taj kabel za uzemljenje koji je, na žalost, stvarno bio uzemljen na jednom svom kraju. Županijski državni odvjetnik nije vjerovao u takav rezultat očevida pošto je posjedovao informacije da mu je žena imala aferu sa šefom zločinačke organizacije koja je bila u bliskoj suradnji sa upravom HEP-a te da je istog ucjenjivala da će otkriti gdje je Pavelićevo zlato. Dotični šef zločinačke organizacije je baš kao i županijski državni odvjetnik shvatio da mu je ljubavnica potpuno luda i nije sebi smio dopustiti takvu blamažu u medijima, za razliku od državnog odvjetnika koji je jedva čekao da mu žena napravi neki nered pa da se on pozove na teško psihičko stanje zbog bolesti supruge i tijekom tog teškog psihičkog stanja slučajno zapali svoju kancelariju punu nerješenih slučajeva. Uz ovakav razvoj situacije otvorila mu se mogućnost da dovede u vezu svoju mentalno oboljelu ženu, šefa zločinačke organizacije koji ju je koristio ne bi li doznao neke informacije u vezi sa istragom o sebi i upravu HEP-a koja je bila u bliskoj suradnji sa tom zločinačkom organizacijom. Ako bi mu uspjelo dokazati da je ljubavnik njegove žene istu ubio simulirajući udar groma tako što je sa obližnjeg deset kilovoltnog dalekovoda odvojio jedan kabel i sa njime udario po glavi odvjetnikovu ženu koja je simulirala mjesečarenje i u tajnosti tražila Pavelićevo zlato i da je to zlodjelo počinio uz pomoć djelatnika HEP-a, koji su kasnije kabel diskretno vratili na dalekovod, možda ne bude morao paliti kancelariju iako se baš sad mogaopozvati na teško psihičko stanje zbog gubitka žene i eventualnu palež lako je mogao opravdati nenamjernom nepažnjom. Predsjednik uprave HEP-a bio je i kum i stric od šefa zločinačke organizacije pa se i tu moglo nešto iskombinirati tako da je županijski državni odvjetnik išao prema groblju zaokupljen planovima kako će stati na kraj pronevjerama u javnim poduzećima i organiziranom kriminalu i to sve jednim udarcem. Nakon toga nikoga neće zanimati zašto je od početka godine sto i devet ljudi poginulo na neoznačenom željezničkom prijelazu ili zašto je netko uz pomoć ultra tihe i maskirne mješalice za beton zabetonirao skoro sve bunare u općini. A onda je ugledao hangar nad grobljem i obavijest da se isti mora ukloniti o trošku države. Pitao je lokalnog suca o čemu je riječ, a ovaj mu je odgovorio da je u sve to najvjerojatnije upleten Vatikan i neka od onih njihovih organizacija tipa 'Opus Dei'. Ušli su zajedno u hangar i oprezno gazili po nižim grobovima ne bi li došli do velečasnog i ostalih koji su jedini držali velike svijeće sa hrvatskim grbovljem i pružali kakav takav orijentir u mrklom mraku golemog hangara. Sprovod je trajao kratko jer velečasni nije mogao čitati u mraku, a naokolo su jaukali ljudi koji su pali preko nadgrobnih spomenika skrivenih u tami. Nastao je metež pa je županijski državni odvjetnik kao najbliži rod rekao da će sanduk zakopati kad se hangar ukloni o trošku države jer da sad nisu ispunjeni sigurnosni uvjeti za zatrpavamje mrtvaca. Tako su svi krenuli prema izlazu iz hangara kad se na njemu pojavio Misita kojem su iz čela izrasli rogovi, a umjesto noga imao je papke. Iza njega je polako hodao neki fino uređeni poslovni čovjek, elegantan i naočit. Nosio je tanku aktovku i Blackberry u drugoj ruci.
'Dobar dan, ožalošćeni narode... dozvolite da se predstavim... ja sam pravna osoba u čijem je vlasništvu ovaj hangar i sve što se nalazi u njemu jer specifikacije za ovaj tip hangara zahtijevaju obavezne temelje koji su neodvojivi dio samog hangara. Nedavno sam se velečasnom potužio da mi je hangar otuđen iz susjedne države zajedno sa sadržajem o kojem ne smijem ništa reči jer me na to obvezuje poslovna tajna. Pošto velečasni nije na moje inzistiranje urgirao da se hangar ukloni sa zemljišta u vlasništvu Katoličke crkve, ja sam ishodovao pravomoćnu uredbu Ministarstva obrane kojom je od trenutka njenog potpisivanja vlasništvo nad ovim hangarom, vašim grobljem i 70 metara dubokim bunarom ispunjenim betonom koji se nalazi u sklopu groblja prenešeno na ime moje pravne osobe te će biti uklonjeno o trošku države jer ne postoji pravna regulativa kojom se obuhvaća problematika fiksnih skladišnih objekata sa sporadičnim, neperiodičnim lokacijskim implementiranjem, pogotovo ne u domeni međudržavnih odnosa pošto je ovaj fenomen specifičan za ovaj dio Europe. Molim vas da napustite objekat i da se sa svojim eventualnim upitima obratite odvjetničkom društvu Budak,Handžar i Kundak. Hangar će zajedno sa pripadajućim grobljem biti izuzet iz hladnog pogona, odnosno sporadičnog lokacijskog razmještaja specijalnih skladišnih prostora te će u najkraćem roku biti vračen na svoju izvornu lokaciju.
Ljudi su izašli iz hangara, začuđeni i nijemi... Misiti su se uvukli rogovi i djelovao je pogubljeno, a otmjeni gospodin mahnuo je šoferu luksuznog terenca da ga dođe pokupiti.
'Ali groblje... s kojim pravom izuzimate groblje iz čestice u vlasništvu Svete majke Crkve, za ime Božje!?' - pitao je glasno župnik.
'Čujte... Velečasni... ne želim vam se opet ispovijedati... valjda me razumijete... do vraga!' - ljutito mu je odbrusio poslovni čovjek. Terenac je došao i pokupio ga. Groblje je tijekom noći nestalo. Županijski odvjetnik je zapalio kancelariju, a šef zločinačke organizacije slučajno je, bez da je itko od njegovih suradnika primjetio, upao u zadnji prazni bunar u tom kraju, zajedno sa tri tone kancerogenog otpada koji je potom bio zaliven betonom. Velečasni se zavjetovao na doživotnu šutnju i izdržao dva i pol dana. Misita je završio na psihijatriji i tamo uvjeravao doktore da se koncentracioni logori ponovo organiziraju i formiraju funkcionalan sustav. Uprava HEP-a uklonila je stare transformatore koji su koristili iznimno toksično, kancerogeno, mutageno i teratogeno ulje kao sredstvo za hlađenje i zamijenili ih novim, ekološki daleko prihvatljivijim transformatorima te na miru nastavila tajne pregovore o budućoj privatizaciji energetskog sektora.
A Pavelićevo zlato nije nikad ni bilo Pavelićevo.
Post je objavljen 11.10.2009. u 14:29 sati.