Marketing
Tiho, o tiho.....
Kad sazriju moje riječi poput dunje na ormaru
možda
(možda) nađem tvoje tragove koji vode kući
Foto by alphtrion
Dodati ću dašak zime
(kažu da led omekša i najtvđe snove)
Oblaka raznih miris, trunku prašine koju nosim na licu
i malo zlata koje se u crvenu krv pretvara
Trun tamne boje, one koja boji sakrite kuteve moje duše
Osmjeha rukohvat i dlan prepun suza
Juga i mora koje odnosi svaku našu riječ
strahova pregršt
(onih koji stežu hladnim dahom srce nemirno)
Upitam se u danima koji jedva koji sat noći ukradu....
Hoću li sazrijeti ikad, onako kao dunja u rukama dragim
Hoće li ostati miris moje duše na tvojim usnama?
Post je objavljen 11.10.2009. u 12:17 sati.