Marketing
Kad šutnja rađa glasno zlo…..
Bilo je već puno tema o šutnji. Raspravljali smo zašto ljudi šute na nepravdu i utapaju se u zgaženoj masi. Uz sve razloge koje uspijemo smisliti najčešće se spominje strah.
Svi znamo čime su se bavili profesori iz slučaja Indeks. O tome se priča već godinama.
Mnogi su studenti platili da bi mogli proći ispite, mnogi su polupismeni čudaci kupili diplome i danas nam kroje sudbinu s raznih pozicija, mnoge su studentice morale prodavati svoju intimu za prolaz na ispitu.
U ovoj temi želim naglasiti kako i dalje vjerujem da je većina sveučilišnih profesora, ali i svih drugih prosvjetnih radnika, sastavljena od časnih i stručnih pojedinaca, koji su zaslužili to najsvetije zanimanje na svijetu.
To su ljudi kojima povjeravamo obrazovanje naše djece, a kao predstavnici društva oni preuzimaju i veliki utjecaj u odgoju naše djece. Ovo je tema o nečasnoj manjini….
Gore navedena ponašanja u svima nama izazivaju zgražanje i ljutnju.
Pa zašto smo onda šutjeli toliko dugo vremena? Svi mi imamo svoju djecu i slušamo priče djece iz susjedstva, djece naših rođaka itd. Svi smo znali…. a nismo poduzeli ništa.
Tisuću puta sam bila u situaciji da na kavi s roditeljima druge djece, iz razreda moje djece, slušam pritužbe i velika negodovanja…. i onda se na roditeljskom sastanku javim prva i glasno istaknem što se dešava…. a svi šute ko pizde. Nisam protestirala samo u situacijama kada su bila ugrožena moja djeca osobno…. nego sam uvijek reagirala ne negativne pojave o kojima smo raspravljali potiho na hodnicima, u svojim domovima i pri slučajnim susretima.
Nikada neću zaboraviti…. kad je stariji krenuo u peti razred, pred školom su od malih petaša, stariji dečki iz školi (poznati po potrebi da zlostavljaju sve oko sebe) iznuđivali novac. Otimali su im svakodnevno kune koje su dobili od roditelja za gablec. U toj grupi zlostavljača je bio sin jednog policajca… koji je u školu donosio lisice svoga oca, djecu vezao za radijator pod odmorom i tukao ih. Kad sam glasno progovorila o iznuđivanju novca i zlostavljanju… svi su šutjeli. Nakon sastanka sam ih pitala: „Pa zašto šutiteeeee? A tako glasno ste govorili o tom problemu prije sastanka….“ odgovor je bio: „Bojimo se da nam huligani ne oštete automobile i da ne okrenemo neke profesore (zaštitnike te grupe) protiv svoje djece!“
Eto…. limene kante su važnije od osjećaja sigurnosti vlastite djece.
Osim fizičkih zlostavljanja i iznude novca, bilo je tu vjerskih zlostavljanja od strane nekih profesora, bilo je tu ponašanja koja su me podsjećala na radnje knjiga koje opisuju život u 18. i 19. stoljeću. Razgovarala sam ja sa mnogim profesorima, psihologom, pedagogom…. ma sa svima koji su nosili svoj dio odgovornosti za takvo stanje. I svi su mi oni u četiri oka govorili da sam u pravu… ali uvijek je postojao onaj ALI…. Razrednici mog sina je auto na parkiralištu škole toliko izgreben i demoliran… imala je totalnu štetu….
Tko štiti takva ponašanja u hrvatskim školama? I zašto?
Odavno su moji klinci otišli iz te škole, koju u svom obiteljskom sjećanju pamtimo kao noćnu moru. Od mlađih klinaca iz sela saznajem da se stanje nije promijenilo… a tu i tamo procuri i neki mali tekst u novinama. Prošlo je već puno, puno godina…. situacija je sve gora…. i nitko ne poduzima baš ništa!
Osnovna škola je temelj…. a prave priče kreću tek odlaskom djece u srednje škole i na fakultete.
Okreće mi se želudac pri pomisli da u našem obrazovnom sustavu postoje ljudi koji od djece traže novac ili seks za prolaz. Ali još mi se više okreće želudac zbog činjenice da je veliki broj roditelja iz te šutljive mase spremno platiti tim nemoralnim spodobama i na taj način svojoj djeci poručiti da je takav oblik ponašanja normalan.
Ovih dana imamo prilike pratiti slučaj poznate manekenke, koja je u suradnji sa svojom majkom i dečkom ucjenjivala profesora.
Ne moram ni spomenuti što mislim o profesoru koji se upušta u takve SMS prepiske sa svojom studenticom. No u ovoj priči me najviše zažuljala MAJKA.
Ako na svom životnom putu…. kroz školovanje naše djece, naletimo na ovakvu spodobu… jedini normalni put za rješavanje tog problema je potražiti pomoć nadležnih u državi.
Ova majka je odlučila stvari preuzeti u svoje ruke… i vlastito dijete navesti na prostituciju da bi se domogle novca. U igru je uključen i dečko ove djevojke… s kojim je u vezi.
S tugom razmišljam o toj djevojci. Zamislite samo…. koliko je vole i poštuju majka i muškarac s kojim je u vezi, kad od nje očekuju ovakva nemoralna ponašanja?!!!!
Nikada nisam čula da netko glasno podržava korupciju. Ali korupcija ipak postoji…. širi se poput zloćudne bolesti i razjeda ovo društvo.
Da bi korupcija živjela, nisu dovoljni samo korumpirani profesori, liječnici, političari i ostali…. neophodna je i druga strana…. oni koji plaćaju i na taj način rješavaju neke svoje osobne interese.
Za korupciju je najviše odgovorna država. U to nas uvjerava nedavni slučaj otkaza doktoru Sladoljevu i mnogi drugi slučajevi. Država je uložila strašno veliku lovu u poticanje građana da se bore protiv korupcije… a kad nekoga uspiju nagovoriti, taj završi na cesti, šikaniran, sam i bez ikakve zaštite. Očito kampanju vode zbog Europe… a ne zato što se doista žele riješiti korupcije. No ipak…. bez obzira na sve…. ako korupciju doista smatramo zlom, nitko i ništa nas ne može nagovoriti da u njoj sudjelujemo. Ona nije opasna i loša samo zato što se ponašamo protivno propisima…. ona je opasna jer urušavamo sustav vrijednosti i uništavamo budućnost svojoj djeci. Vlastitu djecu učimo ponašanjima koja nisu i ne smiju biti normalna.
I pišući ovu temu…. pitam se…. Ako ljudi šute na nepravde iz straha…. Pa kako se ne boje sudjelovati u korupciji? Kako se ne boje da će odgovarati jer krše propise…. kako se ne boje zbog zla kojemu uče svoju djecu. Kako MAJKA iz priče o poznatoj manekenki ne razmišlja o svojim unucima?. Ona svoje dijete odgaja u zlu i nemoralu… u tome je podržava i muškarac kojeg je odabrala…. pa kako će tek biti odgojena njihova djeca, ako su oni već na ovakav način ogrezli u kriminalu?
U svim tim ružnim pričama…. mogu razumjeti da mladi zalutaju. Odgajani su u lošoj atmosferi i nije ni čudo da zalutaju. No tada im moraju pomoći roditelji, profesori i država.
Očito u ovoj zemlji nema pomoći za mlade. Sami ih guramo još dublje… sami ih učimo da su korupcija, ucjena, iznuda nešto normalno. Očito nam se sviđa ovakva atmosfera u društvu….
Zapitajmo se….. koliko smo sami odgovorni za ovakvu situaciju….
Ova tema je moj skromni doprinos akciji "Jutarnjeg lista".
Post je objavljen 11.10.2009. u 10:47 sati.