Marketing
Ima li još nade?
Nisam neki veliki ljubitelj nogometa. Volim pogledati završne utakmice Lige prvaka zbog velike šanse da vidim kvalitetnu igru, pa makar poneku i bez pogodaka. Jer ako već gledam, volim kvalitetan i sportski nogomet. Ovu, za nas „sudbonosnu“ utakmicu, između „Gordog Albiona“ (da li se još uvijek mogu nazivati gordim, ili smo pak mi zaista bili tako slabi da su nas naprašili kao poletarce) i Ukrajine, gledao sam samo pred kraj. I kada je sudac, pustivši da Englezi izvedu i aut i korner, iako je i vrijeme produžetka već prošlo kako mu se ne bi moglo zamjeriti da navija za Ukrajinu, odsvirao kraj moram priznati da me malo stislo.
Osobno mi baš nije nešto bitno je li će Croatia (jer ime Hrvatska se i onako rijetko ili nikada ne spominje na međunarodnom planu, nismo u stanju brendirati ni ime vlastite države) sudjelovati ili ne na svjetskom prvenstvu u nogometanju. Imamo mi u Hrvatskoj (ne Croatii) puno važnijeg posla nego se zabavljati koliko će golova u mrežu ugurati naši „profesionalci“. Ipak, nije mi svejedno (a vjerojatno ni pivarskoj industriji). I sada ću reći jednu miso, herezu, zbog koje će me vjerojatno sijaset blogera napasti i s lijeva i desna.
Žao mi je Bilića.
Bilić je pokušao nešto što u ovoj zemlji još dugo neće biti moguće, ako će ikada biti. Pokušao je stvoriti tim, klapu, ekipu ravnopravnih u kojoj će on samo biti prvi i ništa više. Želio je uspostaviti uljudbeni odnos s igračima zasnovan na povjerenju, zalaganju i ljubavi prema Domovini. Želio je biti simpatičan i obljubljen trener svojim igračima. Izgleda da to ne ide. Nažalost ne samo u nogometu. Glavni akteri ipak prvenstveno pred sobom vide – novac. A novac se ne dobiva na utakmicama reprezentacije već na utakmicama stranih klubova.
Svi ti igrači su se afirmirali u domaćim klubovima i u reprezentaciji i zahvaljujući tome prodali strancima (ili su ih prodali; ne sliči li vam to na davno ukinut robovlasnički sustav). Svaka pomisao na prodaju, na primjer „Plive“, nije slučajna, samo što u prvom slučaju profitiraju menadžeri, a u slučaju „Plive“ vlast (ne Država). Nemaju oni više motiva za neko posebno dokazivanje. Glavno je sačuvati noge za one koji su ih masno platili ili ih plaćaju. Zar su sva ta silna odustajanja i ozljede sasvim slučajne? Zar opetovan eksces s malo dubljim „zavirivanjem“ u čašicu nije pokazatelj kako su igrači prihvatili takav odnos? Zar je Bilić mislio da će s takvim odnosom s igračima polučiti neki uspjeh u državi u kojoj je Prva liga na nivou seoske nogometne lustige-kapele? Gdje jedan jedini klub nakon nekoliko kola od početka prvenstva ima nedostižnu prednost pred ostalima, pa si umisli da je nogometna velesila, a onda se na prvom koraku saplete na kobasicu iz Debrecina. Ajte molim vas!
Sjećam se kada sam na početku radnog vijeka, ne mogavši dobiti stan u Zagrebu (ni kao podstanar jer mi je supruga bila u drugom stanju) napuštao jednu našu veliku tvornicu električnih strojeva rekao tadašnjem šefu da je jedan od razloga odlaska i to što po mom mišljenju on nije dobar šef. Na pitanje zašto tako mislim, odgovorio sam mu da je moje mišljenje kako on ne može baš uvijek biti u pravu, da bi trebali više surađivati kao kolege i da bi tada i ja više doprinio svojim radom.
Nije se uvrijedio, samo mi je rekao:
„Vi sada idete u jednu manju tvornicu i tamo će te kao inženjer sigurno biti postavljeni za šefa. Ako ćete s ljudima pokušati raditi na taj način kako ste sada tražili od mene, vrlo brzo će vam se popeti na vrh glave i nećete postići ništa! Možda bih ja s vama i postigao u tom slučaju bolje rezultate, ali tko mi to garantira.“
Bio je u pravu! I ne jednom. Priznao sam mu to nakon nekoliko godina i danas smo veliki prijatelji. Samo ne na poslovnom polju.
Da tako je to nažalost, gazda mora biti Gazda, igrači ga moraju oslovljavati s Vi i on njih, a svakome tko ne pokaže volju da igra za reprezentaciju svoje zemlje pokazati put u svlačionicu i umjesto njega pozvati nekog igrača, pa makar i iz općinske lige. Bilić to nije shvatio i pokušao je nešto što će možda u dalekoj budućnosti biti moguće. Očigledno je prerano kukurikao.
A zna se gdje završava pijevac koji prerano kukuriče.
Post je objavljen 10.10.2009. u 22:40 sati.