Marketing
Flaj mi tu du mun.
no.356
Dosta mi je. Kao što Christian kaže Satine u Moulin Rougeu
'' Hvala ti što si me izliječila od moje smiješne opsesije sa ljubavi ''
Tako i ja kažem kazališnim djelatnicima razno raznih usmjerenja:
'' Hvala vam što ste me izliječili od moje smiješne opsesije kazalištem. ''
Previše sam poistovjetila neke stvari ali to je isključivo moja greška.
Ono što mi radimo to je prava stvar jer nije uprljana novcem i egomanijom..
Lekcija naučena.
Idemo dalje.
Jučer sam bila kod na zabavici. Bilo mi je sasvim lijepo. Ležerno sa čašom vina i mikrofonom u ruci.
Karaoke party. Ima svojih čari javno loše pjevati. Sad znam kak je nekim našim izvođačima. Hrvanje sa strahovima i tako to. Pjevala sam i prije vina. Ušutkavam svoju zlobnu unutrašnjost.
U takvim situacijama volim promatrati ljude kako komuniciraju. Odnosi koji su prozirno lažni, ljubavi koje nisu udružene, čvrsta prijateljstva koja se potvrđuju tek pogledom. Pravi sam sociolog u mraku naslonjena na Ivino koljeno sa čašom u ruci.
I pitanje hoće li biti tamo ( sa željom da ne bude) a kad zaista nije bio malecno žaljenje. Da je bio, to zaista ne bi bilo ništa važno jer priča je već u tijeku. Ne moja ali u tome je i stvar. Ma. To ja samo prevrćem zemlju koja je već tisuć' puta preorana i molim ju da nešto proklija iz nje ali ona baš ne želi. Možda bacam sjeme na krivu zemlju ili je sjeme krivo, možda ne smijem ništa saditi, možda moram jednostavno proći kraj već obrađene zemlje i pobrati plodove.
Pjesničkih li slika, divnih li alegorija. Sve mrtvo slovo na papiru jer ne znam više kako da se postavim
Sanjala sam malu bebu. Dobila sam je u ruke golu, samo je imala majičicu na sebi. Bila je curica. Gledala me tim očicama i ja sam znala da je sada naša a nismo imali ništa za nju u kući.
Zatekla sam na izlazu Tatu i rekla mu da kupi veliku plastičnu bočicu i kutiju Humane te jednu malu bočicu i kutijicu čaja u granulicama. Otišao je a ja sam ga zatim nazvala na mobitel i rekla da kupi i pampers pelene. Beba je ležala na kuhinjskom stolu na dekici, baš kao što su i moje seke i braceki ležali, i očekivala nešto od mene. Znala sam da je od sada ona moja briga.
Razmišljam. Previše. Radim nešto. Premalo.
Ne tražim više svoje mjesto igdje. Nekako je očito samo po sebi.
On što mogu i što ću sa velikim guštom raditi je - pisati. Od ovog bloga , preko tekstova pa na dalje.
Moram jedino više čitati. Užasno malo čitam.
Kaže jučer jedan momak na zabavi:
'' I kaj ti radiš osim kaj visiš po cijeli dan na fejsu?''
Bam,koji šamar.
'' A eto, ništa očigledno. ''
Imam nedovršenoga posla. Nisam završila tekst ali to ovaj puta nije toliki problem zato što namjeravam početi tek poslije nove godine. Svejedno.
Pleši kao da te nitko ne gleda. Prokleto dobar savjet.
I ne da mi se više ovako trančirati svoje postupke tj. nepostupke. Razmišljam da li je bolje znati ili ne znati neke stvari i kako civilizirani svijet zaista ima svoje temelje na lažima.
Televizija trenutno ispušta vrlo važne obavijesti.
Što o svojim posljednjim trenutcima sa Dolores govori Frano.
Ela se nešto pornografira po Ljubljani.
Simona je pronašla hrpu kondoma u vlastitoj kući i plače jadna za tisuće i tisuće kuna pred kamerama.
Reprezentativci mrtvi pijani bauljaju u hotel a ja se pitam što ili koga bi to oni zapravo trebali REPREZENTIRATI?
Što je Indira odabrala na ovogodišnjem Kroporteu a Lukica se pojavio u kiltu.
Kak sam ironična sa obzirom da visim a fejsu po cijele dane.
A što bih ja zapravo?
Ja bih da mene uveseljavaju ovakve stvari. Da se veselim medi Brundi na mobitelu, đipam na Daru Bubamaru, da imam dvanaest godina i slikam se u sexy pozama i objavljujem to po fejsu i posvuda.
Ja bih da sam balkanac, komunist, jugonostalgičar , ja bi fakat da mi je Tito super jer on je 'onak bio pravi vođa', ja bi Čegevaru na majici i čarapama, ja bi bila ustaša, fašist, nacist, seljačina, kurva, ja bih puno novaca ali da ih ukradem, auto da pijana vozim naokolo i gazim prolaznike, ja bih bila nezadovoljni student, ja bih protestirala, popušila profesoru za prolaz na ispitu,dopustila da me tretira kao kurvu jer takav je život danas, ja bih živjela ubrzano, ja bi bila manekenka i hostesa na auto šou, glumica u sapunici, ja bih htjela biti u Trenutku istine i ponižavati se za novce, stanovnik big brader kuće, natjecatelj u talent šou, ja bih htjela biti Severina i bivši pjevač Azre, htjela bih biti voditelj latinice i nedjeljom u dva, precjednik države, premijerka, hare krišna, židov, musliman … ja bih bila gospon Ljuština i Mani Gotovac, Zoran Mamić i cijela nogometna reprezentacija, ja bih rado bila Tomislav Štriga … a od svega na svijetu najviše bih voljela da psujem Boga i trpam spolovilo ''majčicama u usta'' i da sam pritom totalno cool dok pljujem po podu i nekom nemilosrdno pušem dim od cigareta u nos bez pardona.
Onda bi mi život bio superiška.
O yeah.
Post je objavljen 10.10.2009. u 21:53 sati.