Marketing
Post
Ovaj tjedan sam bio na godišnjem..
I mislio sam da ću naći vremena i za blog, ali baš i nisam..
Uživao sam slušajući glazbu.. konačno sam pošteno poslušao Beatlese i Led Zeppeline, sjajni bendovi, naravno, koje sam nažalost do nedavno potpuno zapostavio u svojoj stalnoj i uzaludnoj misliji preslušavanja svega novog što uspijem dohvatiti dugačkom rukom broadbanda, ali srećom nisam ni bezveze skinuo 20-30 gb (!!!) novijih albuma jer ima i tu ponešto zanimljivoga, no o tom više drugi put...
Osim glazbe gledao serije, neke nove: prije spomenuti Hung, serija koja mi je odlično sjela, te Bored to Death, koja je mogla biti i bolja, ali je i ovako zabavna, ponajviše zbog urnebesnog Zacha Galifianakisa, kojeg sam prvi put vidio u odličnoj, ali naravno i otkazanoj, seriji Dog Bites Man, a kasnije je glumio i u također dobroj The Sarah Silverman Program - Sarah Silverman najjebozovnija židovka ikad! Uh koje sise, a još ima i lud smisao za humor.., uglavnom dobra serija odličan novi komičar - e da gladao i Visioneers (2008) u kojemu Zach ima glavnu ulogu - meni je dobar, lud i zabavan, kao jednostavnija američka fast food verzija Brazila - 7/10 ali ponajviše zbog samog Zacha..
Zach u akciji:
uglavnom, osim toga gledao i neke nove sezone dobrih prošlogodišnjih serija: True Blood, How Not To Live Your Life i Entourage- Mad Men, Sons Of Anarchy i Dextera čekam da završe pa da pogledam u dan dva... Imam još par serija koje iskopah, a nikad čuo, vjerovatno ne valjaju, ali vidjet ćemo...
How Not To Live Your Life (evo jedan klip iz prve sezone, no i druga je dobra mada mi fali Abby...:-)
Konačno imam i malo više vremena i za čitanje..
Čitam Mjesečevu palaču Paula Austera, mog najdražeg pisca, nevjerovatno je koliko tip toga utrpa u nekih 200tinjak stranica! Sviđa mi se ovo što je kritika napisala pa evo da ne serem:
Mjesečeva palača Paula Austera (prvi puta objavljena 1989. godine) danas je već klasik modernog američkog romana. Kritika je već uočila da je Mjesečeva palača ponajprije lucidna romaneskna istraga o nazočnosti i odsutnosti roditelja i djece, meditacija o sebi i drugima, o osobnoj samotnosti i pogubnim društvenim ograničenjima. Paul Auster je i u ovom romanu u svojoj nenasljedivoj maniri zamiješao fabulu, mjesta i vrijeme zbivanja u složenu strukturu ali nadahnutu priču i spretno iskoristio iskustva žanrovske književnosti, uz provodni motiv Mjeseca i čovjekova iskrcavanja na njegovo tlo 1969. godine. Austerovi likovi čudnovatih sudbina lutaju njujorškim Manhatannom, zemaljskim pustinjama i mjesečevim kraterima pronalazeći vlastitu priču na mjestu gdje su se najmanje nadali.. (prepisano sa stražnje strane... heheh, skoro, copy paste sa stranice izdavača...)
I tako..
Post je objavljen 10.10.2009. u 17:35 sati.