Hodaš poljima. Kako spasonosan osjećaj
te pokriva poput prvog jesenjeg lišća.
Ta želja za uranjanjem u mlako
krilo sumraka. Dok nagađaš
o obliku šake lovca na zmije
čiju si blizinu sanjao
u bujanju zelenih godina. Trnci straha,
poželiš nestati u najtamnijem viru.
Ući u pucketavo ruho
riječi. Šaptati gnijezdima
i paučinastim logovima noćnih bića.
Pokrećeš nevidljivu polugu
okrutnosti, predaješ se.
Mjesta ispražnjena od svega,
na rubu me čitaš,
opasno bijelo, mirno.
Fotografija No. 8
Post je objavljen 10.10.2009. u 09:59 sati.