Marketing
Bijeg iz planine
Nije ni znala. Do onog trenutka, kada se s mlađim bratom vraćala prašnjavim putom iz male seoske trgovine.
„Majko, mene je sram hodati sa Julijom. Ona vuče nogu.“- rekao je, a ona je stala kao skamenjena.
„Što mu to znači?“ – upitala je samu sebe.
„'ajde ćuti, beno mala!“ – podviknula je majka na njega, a ona je ugledala rumen na njegovom dječjem licu.
Jako je voljela svoga brata i bila njegova velika Seka. Istina da se prema njemu odnosila ponekada vrlo grubo i posjednički, ali tomu je bio kriv i njen otac, čija je mezimica bila od prvoga dana kako zna za sebe.
Imala je samo dvanaest godina, a već je morala stati pred zrcalo i provjeriti o čemu to njen mlađi brat govori. Dok su njene prijateljice zavirivale na prve stidne dlačice i nabujale male dojke, ona je radila nekoliko koraka prema starom velikom zrcalu, na kome su se po kutovima već hvatale nekakve fleke. Mogla se zakleti da je pripadalo još baki njene bake.
Majka joj nije dala odgovor koji je htjela čuti. Htjela je znati zašto je drugačija; što se dogodilo prilikom njenog rođenja.
Štura rečenica: „Takvu te Bog dao, dijete drago!“ – nije zadovoljilo njenu radoznalost. Toga ljeta, dok se igrala na vrelom pijesku pored seoskoga potoka, visoko u planini, zaklela se da će otići u grad, daleko od podrugljivih pogleda svojih prijateljica.
Stisnula je svoj sram i tada, kada je koraknula u veliku zgradu filozofskoga fakulteta. Nije bila od onih koji lako sklapaju prijateljstva, nego se osobenjački uvijek zavlačila u zadnju klupu i pozorno pratila svaki sat predavanja. Nagrada je bila svršetak školovanja u potrebnom roku, što je radovalo njene roditelje. No, to je također značilo i da se ona ne vraća doma.
Znala je da majka jedva čeka njenu pomoć oko mužnje krava i koza, ali ona nije imala u planu držati diplomu nastavnice zemljopisa na staroj ispucanoj vitrini.
Toga dana dok je sama koračala prema Kulturnom centru, u kom je bila promocija diplomanata, na raskrižju joj se, na njeno veliko iznenađenje, zaustavio automobil i mladić sa najljepšim usnama blago joj se osmjehnuo i rukom pokazao da izvoli prijeći na pješačkom prijelazu.
„Joj, sad će vidjeti kako mi je noga kraća.“ – bijesno je pomislila u sebi i pokušala usporiti korak, jer joj se činilo da je tada manje bilo upadljivo kako vuče lijevu nogu.
Već sva usplahirena i pomalo tužna što njeni nisu mogli doći, gledala je u velikoj auli kulturnoga centra kako su njenim kolegama došli mnogi, pa čak i bake i djedovi.
Odjednom je pored Marine, s kojom bi ponekada razmijenila koju riječ na pauzi predavanja, ugledala mladića sa najljepšim osmijehom. Marina je bila fina cura, skromna i tako različita od drugih, koje su na fakultet dolazile kao na modnu pistu. Domahnula joj je rukom i pritrčala razdragano, primajući ju pod ruku i vodeći prema skupini koja je bila njena rodbina.
„Julija, da te upoznam, ovo je moj brat Tomislav.“
Rumen j, kao žeravica, oblila njene obraze, dok mu je pružala ruku.
Tu je sve krenulo. Nisu joj više dozvolili ni trenutak da bude sama.
Nakon svečanosti svi su pošli u Gradsku kavanu na piće, a Marina ju je primila pod ruku.
Ta kavana je bila mjesto komu je Julija kasnije u mislima uvijek slala poljubac, kad bi prolazila.
Ispostavilo se da ni Marini nisu došli roditelji, jer im je mama umrla vrlo mlada, a otac se kasnije utopio u bunaru jednoga susjeda, pa je nju, njenog brata Tomislava i još četiri brata, othranio djed po ocu i baka. Svi su stasali u čestite ljude, a Tomislav je radio u velikoj „Fordovoj“ auto-kući, kao automehaničar.
Iduće godine, na isti datum kada joj je zaustavio svoj auto na pješačkom prijelazu, u njeno, još uvijek neasfaltirano selo, stigao je Tomislav sa svojim proscima pred kuću njenih roditelja.
Svatovi su bili veliki i crkveno vjenčanje u crkvi gdje je krštena nakon rođenja bilo je veliko i lijepo. Vidjela je pred crkvom one iste podrugljive poglede svojih prijateljica iz djetinjstva i gurkanje laktom, kada su bacali bombone pred dječicu iz velike korpe.
Uzela je svoga Tomu pod ruku i ponosno desnom rukom podigla rub raskošne vjenčanice, pa sjela u automobil koji ih je odvezao daleko od planine, koja je budila bolna sjećanja.
Post je objavljen 09.10.2009. u 23:25 sati.