Piše Žorž Crmarić
Među prvim reakcijama na današnju dodjelu Nobelove nagrade za mir američkom predsjedniku Baracku Obami moglo se čuti i to da je preuranjena, te da dobitniku tek predstoji da je pokazanim rezultatima opravda. Ono što bi moglo ići u prilog vjerovanju da visoko priznanje ipak nije preuranjeno je podsjećanje na činjenice iz proteklih nekoliko godina:
Šteta koju je američkom ugledu u svijetu pričinila negdašnja poruka Bijele kuće: „Ako niste s nama, onda ste protiv nas” - bila je samo jedna u nizu vanjsko-političkih grešaka koje su rezultirale u rastućem anti-amerikanizmu. Jednostrani potezi na međunarodnoj sceni, te odnosi koji ne uvažavaju ekonomsku, povijesnu, kulturnu, vjersku i sve druge različitosti među zemljama svijeta vodili su do pat-pozicija u sve većem broju međunarodnih sporova i kriza.
Ogroman zaokret u odnosima Sjedinjenih Država sa svijetom počeo se nazirati još u vrijeme predizborne kampanje tadašnjeg predsjedničkog kandidata Baracka Obame, koja se - što se vanjske politike tiče - temeljila na uzajamnom uvažavanju, međusobnom poštovanju i dijalogu - ne samo s prijateljima i saveznicima, nego i s onima koje je prethodna administracija proglasila “otpadničkim zemljama.”
Naslov najpopularnijeg američkog predsjednika u svijetu Obama nije stekao šarmom, iako mu ni toga ne nedostaje, nego uvjeravanjem svijeta da su suradnja i zajedništvo nužni i mogući. Obraćajući se islamskom svijetu u govoru na Kairskom sveučilištu, zatim porukama koje je uputio iz Turskog parlamenta te proglašavanjem izraelsko-palestinskog mira jednim od prioriteta – Obama je pokazao neupitnu predanost globalnom miru.
Odlazak, iako neslužbeni, bivšeg predsjednika Clintona u Sjevernu Koreju, nagovještaj normalnijih odnosa s Kubom, ponuđeni, a zatim i započeti, pregovori s Iranom…samo su neki od primjera provedbe Obaminog novog pristupa međunarodnoj suradnji i stvaranju budućnosti bez nukleanog oružja i mira.
Post je objavljen 09.10.2009. u 22:44 sati.