Svako društvo ima neki svoj temelj, nekakav fundament svoga postojanja koji ga čini takvim kakvo je. Najčvršći stup vrgorskog društva su naše stare žene, naše bake. Znate točno na koje mislim, u crno obučene stare Vrgorčanke – staru kršćansku školu - kojih je sve manje na životu. U svakom selu danas ih možete nabrojiti na prste jedne ruke, i malo po malo nestaju iz naših života, iz naše pučke kulture. Sa njima odlaze i vjekovna znanja o prirodi i načinu života u neka stara vremena i pučke mudrosti koje su ih naučile opstati u siromaštvu i bijedi. Mnoge od njih pate jer ne mogu odraditi zadatak koji im je priroda zadala – prenijeti svoja znanja na mlađe od sebe. Danas je neko drugo vrijeme, današnje društvo prekinulo je spone sa prošlim, diskontinuitet je više nego očit.
U prošlim teškim vremenima te su žene na vlastitim leđima iznijele breme preživljavanja svojih obitelji i našeg vrgorskog društva u cjelini. Muškarci su crnčili po poljima, na Paklini, dijaspori ili bili u vojsci, u ratu, a one su održavale kuću i obitelj na okupu. Bile su stroge jer ih život nije mazio, ali su bile hrabre, poštene, religiozne, vrijedne i radišne i što je najvažnije – samozatajne i tihe. Odgojile su one generacije i generacije Vrgorčanki i Vrgorčana, i za to nikad ništa nisu tražile zauzvrat. Za njih je to bilo prirodno poput disanja ili hodanja. One su vjerojatno najzaslužnije za održavanje našeg - originalnog vrgorskog identiteta.
Djeca bi odrastala i borila se za svoje živote, muževi bi umirali, a one bi ostajale same i na kraju bi tiho odlazile. Imam osjećaj da se mi današnji Vrgorčani nismo na pravi način odužili staroj Majci Vrgorčanki, onoj koja nas je rodila i podigla na noge, čvrstoj kršćanskoj ženi koja se uvijek pouzdavala samo u Boga i snagu svojih ruku. Stoljeća su prolazila, države propadale, a ona je zapravo jedina konstanta koja je ostala - Majka Vrgorčanka; odrastala i starila, radila i odgajala, rađala i umirala.
Ako se za išta zalažem u ovome gradu, to je da se u središtu Vrgorca, ili negdje na najpovoljnijem mogućem mjestu, na mjestu gdje svaki dan prolazimo, podigne spomenik Majci Vrgorčanki, hrabroj ženi koja ne zaslužuje da ju povijest tako olako zaboravi.
Post je objavljen 09.10.2009. u 19:00 sati.