Marketing
ZLATNA ZRNCA - sv. Marije Ivana Vianney-a
PRESVETA EUHARISTIJA KAO ŽRTVA I HRANA DUŠE
DOĐITE K MENI SVI, KOJI STE UMORNI I OPTEREĆENI, I JA ĆU VAS KRIJEPITI"
(Mat. XI. 18.)
1. Svećenik
Bez sakramenta svetog svećeničkog reda ne bismo mi među sobom mogli imati božanskog Spasitelja. Jer tko je onaj, koji Ga s naba privlači i pod prilikama kruha daje Mu stan u svetohraništu? –Svećenik. Tko je onaj, koji je vašu dušu kod ulaza u ovaj zemaljski život primio i u kupki sv. krsta od istočnog grijeha očistio i sa posvetnom milošću ukrasio? –Svećenik. Tko hrani dušu sa nebeskim kruhom, da joj na njezinom hodočasničkom putu dade snagu i jakost? –Svećenik. Tko pripravlja vašu dušu za pristup pred Božju sudačku stolicu, poslije kako ju je za zadnji put oprao u Krvi Janjetovoj? –Svećenik. I tko pokojnu dušu sa molitvama i blagoslovima Crkve prati sve do iza groba? –Svećenik. Od rođenja do smrti – uvijek i uvijek svećenik!
Čast i uzvišenost svečeništva
O kako je velik svećenik! Istom u nebu ćemo razumjeti njegovu uzvišenu čast. Kad bismo je na zemlji shvatili, umrli bismo – ne od straha, nego od ljubavi. Katolički je svećenik personifikacija ljubavi božanskog Srca Isusova.
***
Kako ipak nešto velika i neshvatljiva je svećenik! Kad bi on sam sebe shvatio, umro bi. Sam bog mu se pokorava. Svećenik izgovori nekoliko riječi, i Gospodin i Spasitelj naš Isus Krist na te riječi silazi s neba i sakriva se pod poniznu priliku kruha. Bog upravlja svoj pogled na oltar i govori: "Ovo je Sin moj ljubljeni, koji mi je omilio". Sili i zaslugama ove božanske žrtve ne može On ništa uskratiti. Kad bismo imali vjeru, to bismo samog Boga vidjeli, sakrivena u svećeniku, kao svijetlo pod staklom, kao vino, pomiješano s vodom.
***
Iza Boga svećenik je sve. Pustite jednu općinu 20. godina bez svećenika, i ona će se klanjati nerazumnim životinjama. Kad bismo ja i moj kapelan otišli iz Arsa, vi biste rekli: "Što imamo još da tražimo u ovoj crkvi? Gospodin naš i Spasitelj nije više ovdje, sv. Misna žrtva se više ne prikazuje u njoj, mi se sada isto tako dobro možemo i kod kuće moliti.
***
Ako negdje hoće da unište religiju, počinju time, da protjeraju svećenike, jer tamo, gdje nema više svećenika, nema više niti Misne žrtve, a gdje nema Misne žrtve, propada religija.
***
Ako hoćete da se riješite svojih grijeha, idete li tada k Blaženoj Djevici ili kojem anđelu, da se ispovjedite? Hoćete li vas oni odriješiti? – Ne. – Hoće li vam oni Gospodnje Tijelo pružiti? – No. Majka Božja ne može učiniti, da hostija bude pretvorena u Tijelo njezinog Sina. Da imate uz sebe dvije stotine anđela, oni vas ne bi mogli odriješiti. No svećenik, da je ne znam kako jednostavan, može to. Jedini vam on može reći: Tvoji su ti grijesi oprošteni, idi u miru!"
***
O divne moći pretvorbenih riječi! Poslije pretvorbe je dragi Bog na oltaru prisutan, pod prilikama kruha i vina. Kad bi čovjek ovu visoku tajnu mogao pravo spoznati, umro bi od ljubavi. Bog nas štedi i pokriva ovu tajnu koprenom, radi naše slabosti.
***
Kad bi nam se reklo: u ovu ili onu uru, na ovom ili onom mjestu bit će jedan mrtvac probuđen na život, svi bismo mi tamo pohitjeli, da vidimo čudo. No ni li pretvorba, koja kruh i vino pretvara u Tijelo i Krv jednog Boga, kud i kamo veće čudo, nego uskrsenje jednog mrtvaca?
***
Sakramenat svećeničkog reda diže čovjeka k Bogu. Jer što drugo je svećenik, nego čovjek, koji zastupa Božje mjesto i čovjek, koji je opremljen svim punomoćima Božjim? Božanski Spasitelj govori svećenicima: "Idite i učite sve narode…Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji… Kao što je Otac mene poslao, tako i ja šaljem vas… Tko vas sluša, mene sluša, i tko vas prezire mene prezire."
***
Kad svećenik oprašta grijehe, ne veli: "Bog neka ti oprosti!" nego: "Ja te odriješujem od tvojih grijeha." I u sv. Misi kod pretvorbe ne govori on: "Ovo je Tijelo Gospodnje", nego: "Ovo je moje Tijelo". On govori u ime Vječnog Velikog Svećenika Isusa Krista.
***
Kad bih u isto vrijeme sastao jednog svećenika i jednog anđela, to bih najprije pozdravio svećenika. Anđeo je prijatelj i sluga Božji, no svećenik je Njegov zamjenik. Sveta Terezija je običavala ljubiti tragove, što ih je iza sebe ostavljao prolazeći svećenik.
***
Jedan pastir duša, koji hoće da vrši svoju dužnost, mora uvijek da u ruci drži mač, da nedužne brani, a grešnike progoni, dok se k Bogu ne vrate; ovo proganjanje ne smije prestati sve do njegove smrti.
***
Kako će mnogi vjernici biti pronađeni krivima, koji se moguće nikad nisu Bogu molili za svoje duhovne pastire, koji su se, da njih spase, izlagali pogibli vlastite propasti!
***
Svećenik nije svećenik za sebe, on ne može sam sebe odriješiti od grijeha niti si podijeliti posljednje pomazanje. On nije ovdje za sebe, nego za VAS.
2. Presveti oltarski Sakramenat
U presvetim Oltarskom Sakramentu je dragi Spasitelj sakriven i čeka na nas, da Ga posjećujemo i svoje mu prošnje podnesemo. Kako ipak je dobar On! On se prilagođuje našoj slabosti. U nebu, gdje ćemo jednom slavno triunfirati, gledat ćemo Njega u Njegovoj potpunoj slavi. Ali kad bi nam se ovdje na zemlji ovakvim pokazao, nitko se ne bi od nas usudio približiti Mu se. No On se sakriva, kao zarobljenik, i govori nam: "Vi me doduše ne vidite, no to ništa ne čini; vi me samo molite za sve, što hoćete, i ja ću vam dati".
***
Kad bi nam Bog na volju stavio, da od Njega prosimo, štogod hoćemo, da li bismo se ikad usudili, da svoje ufanje tako daleko rastegnemo? S druge strane – da li bi Bog u svojoj veličini nešto dragocjenijega mogao naći, da nam daruje? Ne, On nije mogao svoje ljubavi dalje tjerati, nego time, što je sama sebe dao, jer kad Njega primamo, primamo Gasa svim Njegovim bogatstvima. Nije li to prava rasipnost jednog Boga?
***
Što čini naše crkve tako svetima i vrijednima svakog strahopočitanja? Nije li to prisutnost Isusa Krista? O sretnog li naroda, naroda kršćanskoga!
***
Mi vidimo, da roditelji u svojoj oporuci svojoj djeci ostavljaju svoj posjed; ali u oporuci Isusa Krista nisu vremenita doba, koje bi nam On ostavio, nego nam je On darovao svoje svakog klanjanje dostojno tijelo i svoju predragocjenu Krv.
***
On boravi tamo u Sakramentu svoje ljubavi, moli i vapi neprestano svojem Ocu za grješnike. Kolikim se nepodopštinama mora On izvrgavati, da može boraviti među nama! On je ovdje prisutan, da nas tješi. Nije li dakle naša dužnost, da Ga često posjećujemo? Kako ugodno bi Mu bilo, kad bismo mi, mjesto često beskorisnih poslova i hodanja, jedan četvrt sata upotrijebili na to, da Njega posjetimo, Njemu se klanjamo, Njega tješimo za sve uvrede, koje Mu se nanose! On se smiješi, kad vidi, da dolaze čiste duše sa žarkom željom. One Mu se približuju s onom bezazlenošću, koja se Njemu tako jako sviđa, kojom one mole za oproštenje svih grijeha obeščašćenja i svih nezahvalnih propusta.
***
Koju li sreću osjećamo mi u njegovoj prisutnosti, kad sami klečimo pred svetohraništem pod Njegovim nogama! Hajde, moja dušo, udvostruči žar svoje ljubavi! Ti si sada sama, da se Isusu klanjaš. On gleda sada samo na tebe. On nas ljubi tako, da svuda traži.
***
Moja djeco, navikni te se na to: Kad se u noći probudite, premjestite se brzo duhom pred svetohranište i recite dragom Spasitelju: "Dragi Spasitelju, ja sam tu! Došao sam, da Te hvalim, da Te slavim i zahvaljujem ti se. Prinosim Ti moju ljubav i hoću da Ti sa svetim anđelima činim društvo". Moli se onako, kako možete i znate i ako vam je to nemoguće, postavite se iza svog anđela čuvara i molite ga, neka on to mjesto vas čini.
***
Moja djeco, kada stupite u crkvu, uzmite blagoslovljenu vodu i dignite ruku na čelo, da napravite znak svetog križa, tada upravite svoj pogled prema svetohraništu. Jer u ovom ga času Gospodin i Spasitelj svijeta naš Isus Krist malo otvori, da vas blagoslovi.
***
U Presvetom sakramentu je Gospodin naš kao prijazni kralj među svojim podanicima, kao dragi otac u krugu svoje djece, kao dobri pastir među svojim ovcama.
***
Kada klečimo pred Presvetim Sakramentom, tada zatvorimo oči, a otvorimo srce, mjesto da okolo gledamo. Tada će na, Bog i svoje Srce otvoriti. Mi idemo k Njemu, On dolazi k nama: jedan da prosi, drugi da prima. To će biti tajanstven put od jednog k drugom. Kolike li slatkoće u tom, da sebe zaboravimo, a tražimo Boga!
***
Bilo je u prvim danima mog boravka u Arsu. Živio je ovdje jedan čovjek, koji nikad nije prošao mimo crkve, a da se ne bi u nju navratio. Ujutro, kad bi išao na posao, i uvečer, kad bi se vračao, ostavljao bi svoju lopatu i motiku pred vratima i ostajao dugo vrijeme klanjajući se pred Presvetim Sakramentom. Ja sam vrlo rado to gledao. Pitao sam ga jednom, što on govori našem Gospodinu za vrijeme svojih dugih posjeta. Znate, što mi je odgovorio? "No, gospodine župniče, ja Mu ne velim ništa. Ja gledam Njega, On gleda mene". Kako lijepo je to, moja djeco, kako lijepo je to!!!
***
Dragi Spasitelj boravi u Presvetom Sakramentu kao žrtva. Naviknite se na slijedeću molitvu, koju Bog vrlo rado sluša: molite Preblaženu Djevicu, da Ona vječnom Ocu za obraćenje grešnika prikaže svoga krvlju oblivenog i ranama pokritog božanskoga Sina. Od svih molitava ova je najbolja, jer konačno uspjeh svih molitava ovisi od Imena i zasluga Kristovih. Ovo si dobro zapamtite, moja djeco! Sve milosti, što sam ih postigao, isprosio sam takvom molitvom. Ona nikad ne zataji.
***
Ne čudimo se više nad tim, da su mnoge svete duše sprovele svoj život u kući Gospodnjoj, dan i noć, one se više nisu mogle odijeliti od Njegove prisutnosti. One su iz svojih očiju izgubile same sebe, samo da boga gledaju. One su zaboravile na sve stvorene stvari, samo da Njega nađu.
***
Gdjegod mi bili, upravimo radosno svoje misli, svoje želje prema onoj strani, gdje u Presvetom Sakramentu počiva klanjanja dostojno Tijelo Isusa Krista, da se sjedinimo sa anđelima, koji Mu se sa toliko strahopočitanja klanjaju.
Kad bismo sa anđeoskim očima mogli vidjeti, kako je Gospodin i Spasitelj naš Isus Krist na oltaru prisutan i na nas gleda, o kako bismo Ga ljubili! Mi se više ne bismo htjeli od Njega odijeliti. Mi bismo neprestano ostali klečeći pred njegovim nogama. To bi bilo predokus nebeskog blaženstva. Sve bi se drugo činilo kao ludost. Ali nam manjka vjera. Mi smo siromašni slijepci. Pred našim se očima talasa jedno more od magle. Samo vjera bi ga mogla probiti. Moja djeco, kad budem ja sada u procesiji dragog Spasitelja u rukama nosio, i On vas u svojoj dobroti bude blagoslovio, tada Ga molite, da se udostoji otvoriti oči vašega srca. Recite Mu poput slijepca iz Jeriha: "Gospodine, daj mi, da progledam!" A ako vi ovako bezazleno molite, vi ćete sigurno postići, što od Njega želite, jer On hoće vašu sreću. On je svoje ruke napunio milostima i traži duše, kojima da ih podijeli. Ali, jao, nitko ne će da ih ima. O kolika ravnodušnost, o kolika nezahvalnost! Moja djeco, mi smo previše zasljepljeni, a da bismo mogli ove uzvišene stvari shvatiti. Jedanput ćemo ih shvatiti, ali tada neće biti za nas više vremena.
Post je objavljen 09.10.2009. u 14:03 sati.