Stara "Rudolfina" me vodi dalje, u oblake, preko visokog prijevoja (preko 1000 m/nm) Breze. Kako kamenjar ustupa mjesto šumi, tako me oblaci obavijaju i sav sam okupan rosom - pitam se kako će biti s druge strane, "na kontinentu", hoće li me dočekati kiša. Iz ove perspektive baš ne izgleda najbolje, ali kako se spuštam na visoravan Jasenka, tako oblaci ostaju nad vrhovima Kapele i ponovo se pojavljuje sunce.
No, u Jasenku već pada veče, i ja se sretno uvlačim u zimsku, nepropusnu jaknu - još jednom vadim fotić i bilježim oblake iz kojih sam se spustio, pa nastavljam dalje poetičnom cestom ispod Kleka prema Ogulinu.
Vozim od jutra, ni jednom nisam stao na duže od 10 minuta i baš sam umoran; pomišljam kako bi bilo da mi u mraku na lokalnim cestama iskrsne nešto neočekivano. Nije to vrijedno tog rizika; kod Ogulina odlazim na autoput i palim punom brzinom do Zabrega.
Post je objavljen 07.10.2009. u 19:42 sati.