Marketing
Okrećem novu stranicu
Okrugli broj objavljenih postova u pravilu predstavlja idealnu priliku da se malo zastane, rekapitulira blogerski lik i djelo, pa se kao ono usput, znate ne bi ja tija, iznesu statistički podaci, ubaci dva-tri zrnca samohvale, bla, bla bla i tako dalje i tako bliže. No, ne morate se bojati, jer ovo nije okrugli post, već više onako džombasti, naime, onaj prethodni je bio šeststoti po redu a ovaj današnji je zamislite čuda - šest stotina i prvi!
Priznajem, ovaj prethodni period mi je blogerskom smislu bio i najteži do sada, naime, bilo je to razdoblje u kojemu sam morao raskrstiti s nekim predrasudama i pseudo-problemima koji su me opterećivali i sputavali, i u mnogim su mi se trenucima činili nepremostivim preprekama.
Možda ste primjetili, možda i niste, ali "Brod u boci" se više ne pojavljuje na naslovnicama bloghaera. U posljednjih četiri mjeseca, svega je jedan jedini post zaslužio da se nekako prošverca na foto-naslovnicu, ali pretpostavljam ne zbog svoje kvalitete, već puke nesmotrenosti nekog iz vrhovnog stožera. Znam, sve znam, mnogi će od vas zakolutati očima i reći - tko o čemu, Brod o naslovnicama, ali kao što to već ide kod liječenih alkoholičara, najvažniji korak je da sam ovisnik shvati i prihvati svoj problem.
Svjestan sam i toga da lako mogu ispasti bezobrazan jer eto, o naslovnicama priča tip koji je dugo dugo vremena imao vrlo pristojan tretman kod tog istog uredništva i onda mu je odjednom netko oduzeo taj kolač iz ruke i ostavio ga zabezeknutim, iznenađenim i uvrijeđenim.
Priznajem, dugo sam gutao taj vrući krompir, mučio se, ljutio, jednostavno, nisam mogao shvatiti razloge zbog kojih sam zaslužio taj zid ignoriranja. Pa dobro, majketi, kakve ja to postove moram pisati, kakve fotografije moram objavljivati da mi nepoznat netko iz tog famoznog uredništva dodijeli makar trenutak pažnje i priznanja!? Jesam li ikada ikoga vrijeđao, jesam li možda izazivao rasnu, nacionalnu ili spolnu netrpeljivost (spolnu pogotovo!), ne znam, nisam više bio pametan...
Razgovarao sam o tome s nekim ljudima, kmeeee-kmeeee, neće da mi objavljuju postove na naslovnicama, kmeee-kmeeee, pokušao barem od njih dobiti riječ potvrde da sam zaista u pravu i da konačno jednom moram udariti šakom u stol, zalupnuti vratima i ponosno odjahati u suton uz zvukove country glazbe!
Neće niko mene zawebavat!
Nakon svih tih razgovora, najmudriji savjet kojega sam dobio, glasio je: "Ne opterećuj se sa pizdarijama!"
I još jedan jako značajan: "Kloni se energetskih vampira!"
Da, utjecaj energetskih vampira u nekim je trenucima bio toliko snažan da sam se gadio sam sebi, sramio sam se svojih misli i pitao se kakvim se to besmislicama uopće bavim kad imam toliko stvari za riješiti u stvarnom životu!
Tu knedlu u grlu sam konačno progutao s postom o "Latinskome idru" koji je označio svojevrsnu prekretnicu. Kad sam ga napisao i posložio fotografije, znao sam da je dobar, jednostavno, nakon 600 napisanih postova, točno znate kad je nešto dobro. U trenucima kad sam pritisnuo "objavi" promislio sam na to - ajde da vas sad vidim, hoćete li se usuditi i ovaj post uredno izignorirati?
Naravno - ni taj post nije došao na bilo kakvu naslovnicu...
A onda sam u jednom trenutku shvatio - ma čekaj malo - ti sam znaš da si napisao dobar post, tvoji čitatelji znaju da si napisao dobar post, konačno - nakon tog posta su ti se javili neki potpuno nepoznati ljudi i rekli - Hvala, ovo je bilo sjajno!
Konačno, imaš stotine ljudi koji će ti doći na blog bez obzira na to je li objavljen na nekakvim naslovnicama ili nije, zar ti to nije dovoljna potvrda!? To su ljudi, heeeeej!
Oblaci su se razišli, riješio sam se konačno i demona i vampira, odlučio sam okrenuti novu stranicu, osjetio sam se kao preporođen.
Danas više nisam ljut na uredništvo, čak sam im zahvalan, vjerojatno nisu ni svjesni koliko su mi pomogli.
Ali, trebalo je vremena!
I za sami kraj, potpuno u skladu s novootkrivenim spoznajama u mojoj glavi, nekoliko fotografija snimljenih jučer, osmog dana mjeseca listopada u Pisku, malom mjestašcu između Omiša i Makarske.
Je li uopće potrebno spominjati da je more još uvijek fantastično za kupanje, da se sunčamo na plažama kao u sred ljeta!?
Dobro ajde, molim čitatelje iz kontinentalnih područja da zanemare ovu posljednju rečenicu, ma sigurno znate da nije baš tako, to se mi Dalmatinci samo malo pravimo važni 
!
Post je objavljen 09.10.2009. u 10:15 sati.