U Gvozdu, do kojeg sam došao sa sjevera (glavna cesta Glina - Vojnić proteže se u smjeru istok - zapad) nastavljam zavojitim i bregovitim putem ka jugu. Na izlasku iz mjesta prolazim uz desetljećima napuštenu željezničku stanicu. Cesta se uspinje kroz šumovit kraj prema Perni, i brzo postaje makadamska. No ovaj makadam, hvala lijepo, nitko nije popravljao; čvrst je, tvrd i nabijen, kamenje se ne razmiče pod gumama i mogu tuda voziti tek neznatno sporije nego što bih mogao da je podamnom asfalt. I dalje su mostovi preko potoka drveni - no na ovakvim cestama su sasvim očekivani.
Makadamska cesta postaje sve uža, i na kraju se uz Petrovu goru penje šumska cesta s jednim kolotragom i travom po sredini. Ima i malo blata, no podloga je uglavnom tvrda i vožnja kroz šumu je ugodna. Na svakom koraku zriju kesteni - da imam vremena ko od šale bih prikupio par kila. Cesta se poslije dosta krivudanja i vraćanja podiže pod vrh, prolazi uz Kraljev grob i račva se; lijevo prema vrhu, desno vodi nizbrdo. Odlazim do vrha...
Post je objavljen 07.10.2009. u 11:00 sati.