Preko Turnja odlazim ka istoku, preko Popović brda i Skakavca prema Sjeničaku. Tu zapravo počinje prava vožnja - ili barem ono što ja zovem pravom vožnjom; traženje pravog puta, na križanjima se pitam kuda dalje, cijelo vrijeme imam na pameti smjer kretanja (makar; po ovako sunčanom danu je lako - sjećam se kako sam jednom išao pješice ovim krajem, od Karlovca do Bihaća. Padala je lagana proljetna kiša i bilo tako oblačno da se danima nije ni naziralo sunce. U više navrata sam zalutao i dugo hodao u sasvim krivom pravcu - i od tada više ni na Sljeme ne idem bez kompasa).
Ceste su prihvatljive; pomalo razbijeni asfalt, no nema nekih većih rupa - a prometa nema (sreo sam tri auta na cijelom putu do Gvozda) - jedino treba imati na pameti da su ovdje mostovi preko potoka napravljeni od drva - jednostavno, bez upozorenja, asfaltna cesta u jednom trenu postane mostić od drvenih "planjki" - iz kojih zna viriti i pokoja glava čavla, a uz potoke neminovno rastu stabla, tako da su cijele te "zamke" fino prikrivene sjenom. Malo opreza nije na odmet...
Post je objavljen 07.10.2009. u 10:07 sati.