Ova jesen je počela baš krasno; suho, toplo, sunčano... kako odoljeti i ne otići u skitnju? Ne; pravo pitanje je; ZAŠTO odoljeti i ne otići u skitnju?!? U potpunom nedostatku dobrog odgovora, preraspoređujem dnevne radne obaveze (po principu "Brigo moja, pređi na drugoga!") i s nonšalantnim odmahivanjem rukom na činjenicu da je danas normalan radni dan, skačem na moju Tenu i veselo se zapućujem u jutarnju izmaglicu. Krećem rano, oko 8 (ipak, trebam se i probuditi; ići na motor bez lagane jutarnje kavice bilo bi... ahh; recimo nesmotreno) - danas želim voziti dugo i obići mnoga mjesta, a kako noć pada već oko 7 vrijeme za vožnju je ograničeno. No, bio sam lukav pa sam pripremio Tenu za duži put još sinoć, kako bih mogao ujutro krenuti bez odgađanja.
Jutarnja vožnja počinje kod Remetinca (tih petnaestak kilometara probijanja kroz gradsku gužvu živčanih Purgerinjosa ne smatram vožnjom, već preživljavanjem), pa se polako uvodim u ritam ceste po zavojima i bregovima kroz Hudi Bitek prema Jamničkoj. Pogled prema Zagrebu sa tih bregova je inače krasan, naročito kad je sunčano - no jutarnja magla još zastire pogled. Cesta uz Kupu, kroz široka polja i mirna sela (Šišljavić, Rečica...), ponovo me vodi do Karlovca.
U Karlovcu zastajem, više ritualnih razloga radi - odlazim na kapućino (da, smijte se; pa ne drmaju baš svi crni bajkeri pelinkovac ili lozu u jutro) na Slap; kafić hotela Korana. Pa, tko bi mu odolio; pogledajte kako je to jedno lijepo i veselo mjesto... i samo zlonamjerni mogu reći kako tamo nema ni psa - evo, slika ih opovrgava! :-) No, s druge strane te "zgrade" pogled mi je puno više po volji (ako ne gledam sam hotel, već slap na Korani, park i krošnjata stabla, i polja s druge strane rijeke) - a brkata teta u plavim borosanama radi dobar, pjenušavi kapućino. Ako imate hrabrosti za "prave avanture", pronađite to mjesto i popijte štogod, neće vam biti žao.
Post je objavljen 07.10.2009. u 08:28 sati.