Sjecas li se susreta prvog
prije kiše prije noci
puni života bez kruga u kojem nema izlaza
susret pogleda i očnih dodira
sjeti se bio je kišni dan
dali si ti pozvao sunce
ili sam ja nesvjesto potražila toplinu
sve se promjenilo obrazi se zarumenili
ruka zadrhtila dali si ti to osjetio
pa si mi još bliže približio se
ili te isto uhvatila panika topline
možda te sunce iznenadilo
ili toplina u mojim očima
prva rijec se izgovorila nesto nisam te ni razumjela
samo sam tesko kako da nemam zraka izgovorila DA
vidim osmjeh na tvojim usnama
upitam se sta si ti mene pitao
nasmijem se još malo da ne skužiš
da te nisam skužila sta si progovorio
neki mravci me štipaju nedaju mi da mirno stojim
pustite me mravi moji da ko solders
hrabro stanem i ne pokažem osjecaje
jedan me glocne i posrnem prema tebi
dodirnemo se ramenima pa ti isto drhtiš
stojimo njemo gledamo prolaznike
a u glavi kaos kradomice te pogledam
a i ti mene gledaš u tvojim ocima vidim svoje usne
žele te poljubit vrisnut na njima ostavit trag ljubavi
i odjednom sunce zabljesti neznam kako
ali vrelina tvojih usana na mojima zacarala me
obožavam te ljubavi tvoj dah meni postaje zrak 

Post je objavljen 09.10.2009. u 00:44 sati.