Marketing
prokletstvo nasljeđa
Dok sva ostala djeca njegove dobi u trgovačkim centrima vrište "kupite mi igraaačku!!!", moj se dere "kupite mi knjiiigu!". Roditelji ostale djece su nas počeli podozrivo gledati što me je prilikom zadnjeg puta natjeralo da se sjetim onog vica "što se ne drogiraš ko sva normalna djeca" pa nisam izdržala da to onako ispod glasa i ne izgovorim. Nedovoljno glasno da čuje mladunče al dovoljno glasno za sudionika u kreaciji. Smeh je bio podeljen.
Za prvi rođendan sam mu kupila Malog princa. Moja majka je rekla da sam zakasnila sa kupovanjem mu knjiga. Ja sam bila crnoofče u familiji zbog te zaluđenosti ukoričenim stvarima i sad kad vidim njega drago mi je što nije pao daleko. Voli on i igračke i ima ih hrpu. Autobusi i čekići su mu fetiš. Voli popravljati po kući udarajući čekićem što stigne. Što bučnije to bolje. Ali najveće su mu oči kad mi dođe, donese neku slikovnicu i kaže "ajde pročitaj mi što se ovdje dogodilo".
Kad smo kod jabuka, ljubiteljima dobre stare sprdačine preporučam film "Year One"
A sad, recite "sir"!
Post je objavljen 08.10.2009. u 22:46 sati.