Marketing
Neradni dan...
Aham – konačno neuobičajeni dan. Zahvaljujem velikom Saboru što je na današnji dan donio veliku odluku, što sam, uči te odluke, na jučerašnji dan, torpedirao ko mali od palube kada su neki šištavci gađali Gornji grad – ponekad imam osjećaj da me i danas bole noge od te bježanije i da se i danas gušim samo od pogleda na taj dim – a nije, znam da je to od cigareta, alergija, od kostobolje, od povreda... pih...
Neuobičajeni dan sam počeo jutarnjom kavicom koju si već dugo nisam priuštio uz komp, malo šećući virtualom – prvo, dakako, dnevni tisak – zapravo, nikad mi nije jasno zašto sam sebe mučim sa tim stvarima. Kao da će se nešto promijeniti ako ja saznam neku vijest više ili manje, kao da će zbog mojih komentara nešto biti bolje, kao da će meni biti bolje? No, taj mazohistički ispad je dio mog rituala i ne mogu se od njega odvojiti. Kada su me podobro naljutile vijesti odlučio sam malo prošetati neobičnim vijestima i nasmijao se zbog hapšenja djevojke koja je prije deset godina posudila video kazetu a ne vrativši ju optužena je za krađu, bizarnost jednog gradonačelnika koji prosjači na ulici i time puni gradski proračun (na što sve vlast recesija neće primorati), izbor najljepših plastičnih grudi ( ja fakat ne vjerujem više kaj se sve više bira kao inn), jednu suludu potjeru pri čemu sam shvatio zašto se treba paziti policije na cesti hihihi
Nakon svakojakih vijesti kojima bi se ponekad i nasmijao da nisu za plakat, prošetao sam malo po blogosferi u koju već dugo nisam sa ovakvim mirom ušetao... nekako me vrijeme gazi i bježi mi iz ruku.. a ne, ja ne starim ! 
Kako kavica, kad se pije ovako opušteno, brzo hlapi krenuo sam u malo raščišćavanje nekih nagomilanih predmeta. Očekivao sam dostavu davno naručene magnetne podloge sa lavandinom aromaterapijom za moje jadikovke po kičmi, kukovima a i neurednim snom, čime sam, nadam se, prištedio pokoji izdatak državi za magnetne terapije bez kojih, uz ine, ne bi gackao na svoje dvije. Neradni je dan, ljudi su, konačno, doma i dostava je iskoristila taj trenutak.. i da, opet sam peglao svoju karticu – sada sa planiranim izdatkom ali ugrožen onim neplaniranim... i, znate, sad razumijem državu i našeg ministra – stalno nešto curi bez kontrole, stalno se krpaju neke rupe –ali, ja svoje pokrpam do kraja i ne vraćam se dragi ministre „dokrpavati“ kao, mi npr. ceste – krpa na krpi.... a plahte niotkuda ...
U maloj pauzi, zapalio sam jednu i naslonio se na balkon odmarajući oči u predivnim bojama koje, polako ali sigurno, donose jesen i u moj kvart
Koji raj za oči, odmor za dušu... no, iz razmišljanja me pecnula misao na nedugo srušen balkon u zgradi daleko novijoj od moje i brzinom munje sam se uvukao u stan, zavalio na trosjed i malo vrtio po TV programima...
I konačno je dostava stigla, divio sam se svom novom „podmetaču“ na kojem ću, nadam se i vjerujem ipak malo doprinijeti zastoju u kvarenju moje godine proizvodnje. Ipak sam se malo raspitao prije ove investicije – kažu stručnjaci „ škodit ne može, ali može pomoći“ – jer, na svojim nogama, doista nisam nikada štedio – od širokih tenesica koje jedino mogu navuć kad nateknu, preko sobnog bicikla ( jer pravi kažu ne smijem previše zbog kičme), dobrog madraca koji mi je donio i bolji san ali i puno manje bolove, raznih prostirki na kojima gotovo redovito vježbam.... eto i novog ljubimca .. .samo, kako lavanda miriši mislim da se do ponedjeljka neću budit hihi...aliiii i moljci više neće čeprkati po mojim vestama 
U dilemi da li da se zavalim na novu podlogu ili, ipak, nastavim davno započetu generalku – odlučio sam – moram iskoristiti ove dane i završiti sa generalkom... – uf, uf... 
Post je objavljen 08.10.2009. u 15:52 sati.