Marketing
Porto - neobican grad II. dio
“A poet is someone who stands outside in the rain hoping to be struck by lightning.” (James Dickey)
Prije nego nastavim priču o Portu, moram navesti da onaj restoran u kojem nas je gospođa počastila s konkretnim popustom je imao zanimljivi wc. Točnije, zanimljivu kvaku koja mi je ostala u ruci.
Kako sam tek prebolila trbušnu virozu, odlasci u wc bili su češći nego surfanje po internetu (a to se s ničim ne može usporediti). I kažem ja Dariju: "Idem na wc. Nemoj se prestrašiti ako me nema duže vrijeme. Užasno me boli drob." I onda sa zahodom završim za 1 minutu i ostane mi kvaka u ruci. Preznojila sam se. Ni sama ne znam kako sam se uspila izvući odande, ali odjednom mi je kišni Porto izgledao sunčanije nego ikad.
Kad sam se dokotrljala do trga, kiša nam nije dala mira. Bez kišobrana, trčali smo od jednog zaklona do drugog. Nakon dugog traženja, pronašli smo turističku. Sad kad je bila ispred nas, to više nije blo to. Toliko smo je dugo tražili, toliko dugo nam je bila cilj, a onda odjednom ispred nas.
Nismo ni znali zašto smo je uopće tražili. Ušli smo unutra i dobili karte, raspitali se za zanimljivosti i događanja (sve je bilo u prospektima).
Čim smo izašli, kiša je počela još jače. Sakrili smo se u jedan bar i ja se ohrabrila uzeti jedan njihov slatkiš (naravno da sam zaboravila kako se zove). Nije prošlo ni pola sata ja sam umirala od bolova. Počela sam se preznojavati, trčati na wc... i gledati kad je vlak za Aveiro. Nikad više slatko neću jesti.
Kiša je stala i krenuli smo na vlak. E sad je gospodin morao na WC. I taman kad je izašao, počeo je tako jak pljusak da nismo mogli niti hodati. Sad smo stajali isprid tog istog bara i čekali da prođe. Kiša nije prolazila...
Počeli smo trčati do glavnog kolodvora i nakon polusatnog druženja s kolodvorskim wc-om, krenuli smo za Aveiro. U narednim danima destinacija je samo jedan grad, pa ću onda više pisati o specifičnostima u hrani i običajima koje sam primjetila...
Da skratim: Porto je prekrasan i po kiši i po sunci. Ići ćemo opet. Ovajput ćemo vjerojatno uzeti njihove žute turističke autobuse i vozikati se okolo. Bez slatkiša. I sa kišobranom.
Post je objavljen 08.10.2009. u 18:31 sati.