"SVETO OTAJSTVO JEDINSTVA CRKVE"[242]
813 Crkva je jedna po svom izvoru: "Vrhunski obrazac i počelo tog otajstva jest jedinstvo u Trojstvu osoba jednoga Boga Oca i Sina u Duhu Svetom".[243] Crkva je jedna po svom Utemeljitelju: "Utjelovljeni je Sin svojim križem sve ljude pomirio s Bogom, ponovno uspostavivši jedinstvo svih u jednom Narodu i u jednom tijelu".[244] Crkva je jedna po svojoj "duši": "Duh Sveti, koji prebiva u vjernicima i svekoliku Crkvu ispunjava i njome ravna, tvorac je čudesnog zajedništva vjernika i sve tako prisno u Kristu povezuje, da je počelo jedinstva Crkve".[245] Vlastito je samoj biti Crkve da bude jedna:
Kojeg li čudesnog otajstva! Samo je jedan Otac svemira, samo jedan Logos svemira i samo jedan Duh Sveti, istovjetan posvuda; i samo je jedna djevica postala majkom, i volim je zvati Crkvom.[246]
814 Od početka ta se jedna Crkva predstavlja s velikom raznolikošću koja proizlazi kako iz raznovrsnosti Božjih darova, tako od mnoštva osoba koje ih primaju. U jedinstvu Božjega puka skuplja se raznoličnost naroda i kultura. Među članovima Crkve postoji raznolikost darova, funkcija, uvjeta i načina života: "U crkvenom općinstvu zakonito postoje zasebne Crkve koje imaju vlastite predaje".[247] Veliko bogatstvo te raznolikosti ne protivi se jedinstvu Crkve. Ipak, grijeh i teret njegovih posljedica bez prestanka ugrožavaju dar jedinstva. I Apostol mora poticati: "Trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira" (Ef 4,3).
815 Koje su to veze jedinstva? "Povrh svega - ljubav! To je sveza savršenstva" (Kol 3,14). Ali jedinstvo putujuće Crkve osigurano je i vidljivim vezama zajedništva; to su
-ispovijedanje jedne jedine vjere primljene od apostola;
-zajedničko slavlje bogoštovlja, nadasve sakramenata;
-apostolsko nasljedstvo po sakramentu reda, koje čuva bratsku slogu Božje obitelji.[248]
816 "Jedina Kristova Crkva (...) jest ona koju je naš Spasitelj poslije svoga uskrsnuća predao Petru da je pase te njemu i drugim Apostolima povjerio da je šire i njome upravljaju (...). Ta Crkva, ustanovljena i uređena na ovom svijetu kao društvo, opstoji (subsistit in) u Katoličkoj Crkvi, kojom upravljaju nasljednik Petrov i s njime sjedinjeni biskupi":[249]
Dekret o ekumenizmu Drugoga vatikanskog sabora razlaže: "Samo se po katoličkoj Kristovoj Crkvi, koja je sveopće sredstvo spasenja, može dostići sva punina sredstava spasenja. Vjerujemo da je samo apostolskom Zboru na čelu s Petrom Gospodin povjerio sva dobra Novoga saveza, radi uspostavljanja jednoga Kristova tijela na zemlji, kojemu valja da se potpuno pritjelove svi koji na neki način već pripadaju Božjem narodu".[250]
RANE JEDINSTVA
817 No, "u toj jednoj i jedincatoj Božjoj Crkvi već od početka su se pojavili neki razdori, koje Apostol teško kori kao vrijedne osude. U kasnijim pak stoljećima javile su se još veće nesloge i ne male zajednice odvojile su se od punog zajedništva Katoličke Crkve, ponekad ne bez krivnje ljudi na objema stranama".[251] Razdori koji ranjavaju jedinstvo Kristova Tijela (razlikuju se krivovjerje - hereza, otpadništvo - apostazija i raskol - shizma)[252] nisu se dogodili bez ljudskih grijeha:
Gdje je grijeh, tu je mnoštvo, tu su raskoli, tu su krivovjerja, tu su razilaženja; a gdje je krepost, tu je jedinstvo, tu je zajedništvo koje čini da svi vjernici budu jedno srce i jedna duša.[253]
818 Oni koji se danas rađaju u zajednicama koje su proistekle iz takvih raskola "a koji žive vjeru u Krista, ne mogu se okriviti za grijeh podjele, i Katolička ih Crkva grli bratskim poštovanjem i ljubavlju (...). Vjerom opravdani u krštenju, oni su pritjelovljeni Kristu, pa se zato s pravom rese kršćanskim imenom, a sinovi ih Katoličke Crkve opravdano priznaju za braću u Gospodinu".[254]
819 Osim toga, "mnoge se zasade posvećenja i istine"[255] nalaze izvan vidljivih granica Katoličke Crkve: "pisana Božja riječ, život milosti, vjera, nada i ljubav i drugi nutarnji darovi Duha Svetoga i vidljivi elementi".[256] Duh Sveti se tim Crkvama i crkvenim zajednicama služi kao sredstvima spasenja, kojima snaga dolazi od punine milosti i istine koju je Krist dao Katoličkoj Crkvi. Sva ta dobra proizlaze iz Krista, i k njemu vode[257] i po sebi potiču na "katoličko jedinstvo".[258]
PREMA JEDINSTVU
820 Od početka je Krist svojoj Crkvi podario jedinstvo, koje kako vjerujemo, "neizgubivo postoji u Katoličkoj Crkvi i nadamo se da će danomice rasti sve do svršetka svijeta".[259] Krist daje uvijek Crkvi dar jedinstva, ali Crkva mora uvijek moliti i raditi da bi sačuvala, učvrstila i usavršila jedinstvo koje joj Krist želi. Za to je sâm Krist u času svoje muke molio i ne prestaje moliti za jedinstvo svojih učenika: "(...) da svi budu jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu jedno, da svijet uzvjeruje da si me ti poslao" (Iv 17,21). Želja da ponovno dođe do jedinstva svih kršćana Kristov je dar i poziv Duha Svetoga.[260]
821 Da se na to prikladno odgovori, potrebno je:
-trajno obnavljanje Crkve u većoj vjernosti njezinu pozivu: to je obnavljanje snaga pokreta prema jedinstvu;[261]
-obraćenje srca "za čistije življenje po Evanđelju"[262] jer je uzrok podjelama nevjernost udova Kristovu daru;
-zajednička molitva, jer "obraćenje srca i svetost života, zajedno s privatnim i javnim molitvama za kršćansko jedinstvo, valja smatrati dušom svega ekumenskog gibanja i s pravom se to može nazvati duhovnim ekumenizmom";[263]
-međusobno bratsko poznavanje;[264]
-ekumenski odgoj vjernika, a napose svećenika;[265]
-dijalog među teolozima i susreti kršćana različitih Crkava i zajednica;[266]
-međukršćanska suradnja na različitim područjima služenja ljudima.[267]
822 Briga za obnovu jedinstva "tiče se sveukupne Crkve, vjernika i pastira".[268] Ali, "treba imati svijest da ta sveta nakana - izmirenje svih kršćana u jedinstvu jedne jedincate Kristove Crkve - nadilazi ljudske snage i sposobnosti". Stoga svu svoju nadu polažemo "u Kristovu molitvu za Crkvu, u Očevu ljubav prema nama i u moć Duha Svetoga".[269]
[242] II. VATIKANSKI SABOR, Unitatis redintegratio, 2.
[243] Isto, 2.
[244] II. VATIKANSKI SABOR, Gaudium et spes, 78.
[245] II. VATIKANSKI SABOR, Unitatis redintegratio, 2.
[246] KLEMENT ALEKSANDRIJSKI, Paedagogus, 1, 6.
[247] II. VATIKANSKI SABOR, Lumen gentium, 13.
[248] Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Unitatis redintegratio, 2; ISTI, Lumen gentium, 14; Zakonik kanonskog prava, kan 205.
[249] II. VATIKANSKI SABOR, Lumen gentium, 8.
[250] II. VATIKANSKI SABOR, Unitatis redintegratio, 3.
[251] Isto.
[252] Usp. Zakonik kanonskog prava, kan 751.
[253] ORIGEN Homiliae in Ezechielem, 9, 1.
[254] II. VATIKANSKI SABOR, Unitatis redintegratio, 3.
[255] II. VATIKANSKI SABOR, Lumen gentium, 8.
[256] II. VATIKANSKI SABOR Unitatis redintegratio, 3; usp. ISTI Lumen gentium, 15.
[257] Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Unitatis redintegratio, 3.
[258] II. VATIKANSKI SABOR, Lumen gentium, 8.
[259] II. VATIKANSKI SABOR, Unitatis redintegratio, 4.
[260] Usp. isto, 1.
[261] II. VATIKANSKI SABOR, Unitatis redintegratio, 6.
[262] Isto, 7.
[263] Isto, 8.
[264] Usp. isto, 9.
[265] Usp. isto, 10.
[266] Usp. isto, 4, 9, 11.
[267] Usp. isto, 12.
[268] Isto, 5.
[269] Isto, 24.
Post je objavljen 08.10.2009. u 01:45 sati.