Da li je moguce imati strah od necega sto ne znas? Da li je moguce nekoga znati a ne poznavati? Pogledom u oci vidjeti sebe i nikoga vise, osjecati svaki trzaj..?
Nocas mi je srce poskocilo, strecnulo me u grudima. Nisam spavala. Ne spavam nocima a sad nisam spavala zbog tog poskakanja. Opet kompleksna shema i potpuno drugaciji odnos : On i ja, prosli zivoti, bolesti i djeca. Mene nije strah truda i moguceg razocaranja, zivot me naucio da vise ne vazem i ne razmisljam o klisejima i neugodama. Ne zelim se nikome nametat, niti se zelim uplitat, ne zelim znacaj kojeg ne mogu zasluziti. Zelim slusati.. tu tisinu. Zelim gledati taj sjaj... u ocima.
Galopirajucom brzinom usao je u moj zivot kao da trazi moje odgovore. Ne znam dal imam vremena dati mu ih. On je mene pronasao, ja sam njega prihvatila. Ima li sto ljepseg od tog? Nema. Vratila sam se u trenu u neke godine kad sam bila zvrckava mala bez predumisaja.. i sad to tu pokusavam napisat?! Nemoguce je sve misli sazeti u tek nekoliko recenica i izrazit osjecaj koji nosim. Sretna sam sto postoji osoba kao sto je On jer nista ni ne ocekujem a osjecam da dobivam. Strah me sto postoji jer ne sjecam se kad sam bila toliko prirodna. Priroda je cudna stvar, mene u poretku uvijek zafrkne. Hoce li i ovaj put? Vidjet cemo.. uz suzu i osmijeh sto moze bit?! a duga ;-) jer sto drugo daju sunce i kisa? Duga ..
Post je objavljen 06.10.2009. u 17:10 sati.