Večeras nam u Zaljevski zvuk dolazi sastav Negativna orijentacija. Predstavit ćemo novi album i tako to.
Zatim, doći će i Alen Mance, pa ćemo pričati o programu Palacha za ovu setzonu, s posebnim osvrtom na gostovanje prvog pjevača Iron Maidena, Paul Di'Anna u Palachu.
A Prženje donosi.....
Grupa Pearl Jam je izdala novi album imena Backspacer. Izašao je 20. rujna, a producirao ga je Brendan O'Brian. Generalno, album je jako kratak, čak 11 stvari je stalo u 37 minuta. Backspacer je zarazno melodičan, pod velikim utjecajem novog vala i New York punk rocka s početka sedamdesetih, ali ipak previše koketira s popom. Inače, ovo je prvi album gdje sve tekstove potpisuje isključivo Eddie Vedder.
Pa krenimo redom.
Album otvara Gonna See my Friend, brza rockerica, kratka jezgrovita, sa solažama ala Johnny Thuners sa anti droga tekstom.
Got Some bi bila kao pjesma Franz Ferdinanda, da nema poznatog Vedderova vokala, znači klin gitare i melodični solići.
The Fixer – Ima rezak rock rif, ali se na pjevanju usporava, no na njoj su i dalje naznake novog vala, odnosno nove verzije u obliku Franza Ferdinanda, ali se to svoje uporište ima u suradnji Iggya i Bowiea, od prije 30 godina.
Johnny Guitar s introm ala New York Dolls da bi nakon toga opet zaronila u novi val. Ovaj put malo punkerskije pod utjecajem Clasha i Voidoidsa. Ali kako se stvar razvija uleću i wah wah pedale, odnosno Pearl Jamova hard rock - Hendrix ostavština.
Onda imamo akustičnu country pjesmu Just Breath, sa lijepim Zeppelinovskim fingerpickingom i orguljicama u pozadini.
Among the Vawes, je pop pjesmica. Nakon dva tri slušanja ne zvuči niš posebno, osim opet lijepih orgulja, no možda kada pjesmu poslušam pedeset puta, otkrijem njezinu skrivenu čar, tko zna.
No ima lijep finale, sa solažama, pa malo odskače od ovog ogoljenog albuma.
Unthought Known je još dublje poniranje u plesni pop, imamo gradaciju od denfanog riffa na čistim gitarama i onda naglašavanja s bas bubnjom, pa ulazak bas gitare i da bi se sve spojilo i natjeralo vas na ples. Prava stvar za one što vole dramatiku u mjuzi.
Pjesma Supersonic nas opet vraća u nabrijani filing. Radi se o brzoj veseloj rockerici, kao Rolling Stones na speedu. Tu je slide gitara, rhytm and blues fraziranja, što je čini odličnom pjesmom za retro rockere te uz Gonna See my Friend radi se o najboljoj stvari na albumu.
No sa pjesmom Speed of Sound, opet se sve usporava iako je još uvijek sve melodično. Tu se otkriva manjak albuma, naime pjesme su dinamički loše posložene pa polako počinjete gubiti interes.
No, ionako su ostale još samo dvije pjesme do kraja albuma. Prva, Force of Nature, je najhardrockerskija na albumu, a nakon nje slijedi pjesma The End, još jedna melodična akustična laganica.
Zaklučno, album je imao veliki potencijal, ali stjeće se dojam kako je napravljen na brzinu, bez previše truda, uz već navedeno pogrešno posložene pjesme.
Post je objavljen 06.10.2009. u 12:31 sati.