Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/memoari

Marketing

Prvi dojmovi

My affection hath an unknown bottom, like the Bay of Portugal” (William Shakespeare)


Kad sam kročila u vlak za Aveiro (s aerodroma u Portu na metro, s metroom do željezničkog kolodvora) jako sam se čudno osjećala. Počevši od činjenice da sam nakon tako dugo putovanja, napokon na željenoj destinaciji, do toga da se vozim u vlaku koji izgleda kao tramvaj samo što ide i do 150 kilometara na sat.

Dok je muž čitao zapise iz bilježnice (posljednja 2 posta), ja sam gledala kuće u prolazu.

Ovo je moj prvi turistički put nakon organiziranih ekskurzija pa možda neću ispuniti svoja očekivanja da napišem zanimljivo štivo koje će netko htjeti pročitati. Sva dosadašnja međunarodna iskustva protekla su u poslovnom znaku: Tirana, Sarajevo, Amsterdam, Sinaia, Skopje...
I sve je bilo riješeno i organizirano. I bilo je jako puno hotelskog prostora. Cijeli dan u principu. I puno nepoznatih ljudi.

I dok kuće nestaju iza mene, ne razmišljam apsolutno o ničemu. Sat vremena do Aveira i srušiti se na krevet. Jedina misao vodilja. Što mislite koliko košta karta Porto-Aveiro (sat vremena vožnje, oko 70 km ceste)? 2 EURA I 15 CENTI. Gotovo nevjerojatno ha? :)

Image Hosted by ImageShack.us


Centar Aveira je presladak (kako putopisno od mene), a stan u kojem ću biti narednih 10 dana mi se čini kao dizajniran da se za njega kaže da je "tipičan stari portugalski stan" (iako nijednog osim ovog još nisam vidila). Otvoriš vrata i onda imaš stepenice koje te vode u stan (tj. i one su dio stana) i onda na lijevo kuhinja, poprilično čudno složena i do nje wc a na lijevo kad se uđe, sobičak mog dragog. Na prozorima su one prave škure.

Upoznala sam njegovu cimericu. Njeno ime zvuči kao neka britanska mobilna mreža. Iz Tajlanda je i također na stručnoj praksi. Jedno od prvih stvari koje mi je rekao o njoj jest da često ide po shopping centrima - uvijek gleda odjeću, ali sama ili u ženskom društvu... S muškima ni u ludilu. To joj je jako čudno i nikad to nije napravila. Kad ju je Dario pozvao da odu zajedno, ona se sva zbunila.

Kako sam zaboravila jaknu u prijateljičinom autu, bila sam primorana kupiti nešto ovdje. Dok sam tražila jaknu, sreli smo Tajlanđanku samu u shoppingu. Sad se pitam da li je to zaista šopingira ili samo razgledava po cijeli dan? Ja sam kupila jaknu i pojela topli sendvič u toplom stanu sa najtoplijom osobom na ovom svijetu.

Život je lijep. Posebno zbog stvari koje nisu stale u ove retke ;)

vaša d.s.o.

napisano 5.10.2009. za 4.10.2009.




Post je objavljen 05.10.2009. u 22:43 sati.