Znam, znam...
Možda vi svaki dan putujete vlakom.
Možda to za vas ne zvuči tako egzotično kao meni, ali ja sam se luudo zabavljala danas u vlaku. Prije bih rekla da su većina oni u njemu rekli "vozu", no da...
Ispalo je da se moram dovesti sa (našim) autom do Zg., a da spasim Guzdu putovanja do našeg sela i natrag do Metropole, pa dalje do mora odlučila sam se vratiti nekim "javnim" prevoznim sredstvom. Bio vlak ili autobus (imala ja isprintane vozne redove). Grah je pao na vlak.
I ne bi Rudarka bila ta, da nije upala direktno (majke mi - čisto slučajno) u vagon - restoran!
A šta ću onda ići dalje?? Ako se dobro ne vidi - na redu je bilo "Jelen" pivo, Apatinska pivovara (Riba - nije bilo loše u dotičnom okruženju - malo "laganija" od Žuje, malo jača - u okusu - od recimo "Pana", ako već uspoređujemo)
Osim što je vlak bio "internationalan", pa je konobar bio "s one strane" čovjek je bio totalno pošten, pa je vratio i onih famoznih 3 kune - kao što se vidi na slici, (povrat od 20 kn za malu pivu ) nakon nekih par minuta (valjda čovjek barata sa stranjskim valutama), pa mi je odmah bilo toplo oko srca.
Kao što vidite - nema natpisa HŽ ni na čaši. Da ne velim da je na kvaki pisalo "GURAJ" na čirilici, pa sam sigurna da moja vlastita djeca - ako bi trebala pročitati što i kako sa dotičnim vratima - ne bi znala pročitati.
Neš' ti svjeckog jezika...
I još nešto - pošto češće putujem avionom nego vlakom - meni je sve ovo bila totalna egzotika, pa sam se veselo pohvalila nekim prijateljicama i kolegama. I dok si rek'o keks - oliti par telefonskih poziva, piva i par stranica Đusi novina - eto mene u mom selu! Skoro pa prerano....
Čovjek se mora veseliti malim stvarima!
Post je objavljen 05.10.2009. u 20:07 sati.