Marketing
...
...
Pjesma stvorova pisana je zasigurno u proljeće 1225. godine, kod Sv. Damjana, i to pred kraj Franjinog života. Na samom početku Pohvala stoji jedan mali latinski tekst koji glasi:
"Počinju Pohvale stvorova, koje je sastavio blaženi Franjo na hvalu i čast Božju, kad je bio bolestan u Svetome Damjanu."
Tekst ove pjesme ili pohvale /laude/, pisan je na starom pučkom talijanskom jeziku i izražava vrhunac Franjine zahvalne i hvalbene duše. U Pjesmi brata Sunca prepoznajemo Franjino prisno drugovanje s Biblijom: nadahnuo se Hvalospjevom trojice mladića /usp. Dan 3, 57-76/, Otkrivenjem sv. Ivana apostola /usp. Otk 5, 12-13/, psalmom 148 i još nekim svetopisamskim izvorima. No to iskustvo sv. Franje najprije izražava duhovno iskustvo pripadnosti Stvoritelju i stvorenjima do mjere posvemašnje blizine, predanja i pomirenosti /usp. Iz 11, 4-8/.
Pjesma stvorova očituje vjeru da je sve što je od Boga stvoreno zaista dobro i da je moguće živjeti u skladu sa svim stvorenjima.
"Franjina ljubav prema stvorovima nije romantična, nego teološka ... :
.........................................................
u suncu je sjaj Božji;
u zvijezdama je ljepota Božja;
u ognju je ugodnost Božja;
u vodi je dobrota Božja;
u zemlji je providnost Božja;
u smrti je život Božji.
A nakon Utjelovljenja ova je prisutnost Božja još više posvećena.
Sve je te stvorove vidio Gospodin Isus, upotrebljavao ih, njima se služio.
O njima govorio ...
Ponovno ih, nakon čovjekova grijeha, posvetio"
/S. Duranti/
Pjesma stvorova napisana je pedesetak godina prije Dantea, i predstavlja najstariji i najdragocjeniji biser rane talijanske poezije.
Pjesma brata Sunca - Fra Šito i Radovan Ćorić -
/za čuti cijelu pjesmu kliknite ovdje !!!/
...
Svevišnji, Svemožni, Gospodine dobri,
tvoja je hvala i slava i čast i blagoslov svaki.
Tebi to jedinom pripada
dok čovjek nijedan dostojan nije
ni da ti sveto spomene ime
Hvaljen budi, Gospodine moj, sa svim stvorenjima svojim
napose s bratom gospodinom Suncem.
Od njega nam dolazi dan i svojim nas zrakama grije.
Ono je lijepo i sjajne je svjetlosti puno;
slika je, Svevišnji, tvoga božanskoga sjaja.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našemu Mjesecu i sestrama Zvijezdama
koje si sjajne i drage i lijepe po nebu prosuo svojem.
Hvaljen budi, Gospodine moj, po bratu našemu Vjetru,
po zraku, oblaku i jasnoj vedrini
i po svakom vremenu tvojem kojim uzdržavaš stvorove svoje.
Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestri Vodi;
ona je korisna, ponizna, draga i čista.
Hvaljen budi, Gospodine moj, po bratu našemu Ognju
koji nam tamnu rasvjetljuje noć.
On je lijep i ugodan, silan i jak.
Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestri i majci nam Zemlji.
Ona nas hrani i slatke nam plodove nosi,
cvijeće šareno i bilje donosi.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po onima koji opraštaju iz ljubavi tvoje
i podnose rado bijede života.
Blaženi koji sve podnose s mirom,
jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri nam tjelesnoj Smrti,
kojoj nijedan smrtnik umaći neće.
Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu,
a blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj,
jer druga im smrt nauditi neće.
Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga,
zahvaljujte njemu, služite njemu
svi u poniznosti velikoj.
Post je objavljen 05.10.2009. u 18:48 sati.