Poklonjena mi je knjiga autora Zygmunta Baumana 'Identitet'
Naslov me je zainteresirao. Već se i sama duže vremena pitam „koji mi vrag sve ovo treba“
Bilo bi predugo pisati što je to 'sve ovo', između ostalog tu je i osjećaj pripadnosti. I čim to kažem odmah se nađem na vjetrometini nepripadnosti. Zamislite raskrižje sa bezbroj putova u nigdjeničemu. Pustinja Gobi, napr. Putokaza nema osim neke svijesti da sam ljudsko biće, ako i to. Nešto slično Kasparu Hauseru
Zašto je Kaspar umro (ubijen?) mlad?
Bilo je to inače stoljeće kratkih života i neobičnih likova kao čovjek slon, ili bradata žena, čini mi se da je netko pokazivao i sirenu, ali i čuvenih mađioničara kao Hudini. I duhovi su se dozivali. Bili su tu stolovi bez metalnih veza (ni jedan čavao).Pojavljivala se ona čuvena ektoplazma.
U svakom slučaju borba za nacionalnim identitetom trajala je predugo i iscrpila me. Kao i sama riječ nacija.
Previše je bilo ideala i idealizma u okružju, patnje, zatvora, oduzete imovine, raznih drugih žrtvi i sve su to Veliki Nacionalni Likovi strpali u svoje duboke džepove. Iako, ajde o imovini skoro ne razmišljam. Tu i tamo, kad čujem da je netko uspio vratiti. Mislim se kakve smo budale moja sestra i ja, ali o tome nekom drugom prigodom. To uistinu zahtjeva kratki prikaz. Poseban post.
Inače preporučam knjigu.
Spominje se tu i ovo 'naše' građenje virtualnog identita, a mogli bi komodno biti žene s bradom i brkovima, ljudi slonovi, svejedno. Vrlo je ektoplazmatićan taj naš virtualni identitet.
I svi ostali identiteti koje gradimo.
A najgore je od svega kad se okamenimo i više nema promjene.
Puno je onih i tu među nama koji su stamen kamen i još se time ponose.
Iz knjige:
Plakat postavljen 1994 na berlinske ulice : Vaš krist je Židov. Vaš automobil je japanski. Vaša je pizza talijanska. Vaša demokracija - grčka. Vaša kava - brazilska. Vaš odmor - turski. Vaše brojke - arapske. Vaša slova - latinična. Samo je vaš susjed stranac.
I što smo mi onda? Ja ? Ništa smo. Voda sa malo nečeg čvrstog.
Povodom vode : U nedjelju je more bilo sama plodna voda. Ugođaj blaženstva. Ništa ne misliti. Obavilo je i dušo i tijelo. Ovo jesu najljepši dani. Nigdje nikoga. Turisti su otišli i mi se baškarimo.
Baška, baška, aška , ška, a. Nek' se drugi muče, mi ćemo guštati.
Za moju Dalmaciju
Post je objavljen 05.10.2009. u 17:45 sati.