Marketing
SREĆKOVIĆ !?
Sudim po sebi. Nema što nema. Ujutro, čim se probudim: «Kultura na tašte». Preko dana, pun ormarić pošte. Često sve i ne stane u njega, a nije baš mali. Same informacije! Informacije o proizvodima, informacije o uslugama, informacije o informacijama, informacije o tome što bih si mogao priuštiti, samo da imam ovaca, pardon novaca!? A da ne budemo prikraćeni na informacijama, obilato se brine radio i televizija, kao što je to i primjereno tržišnoj ekonomiji i potrošačkom društvu. Čim upalim jedno ili drugo, postajem konzultant, pardon konzument tako slušnih i pijevnih pjesmica o WC sredstvima za čišćenje i pročišćavanje, da čovjek i slabijeg glazbenog obrazovanja i skromnih glasovnih mogućnosti može pjevušiti lako pamtljive pjesmice po cijeli dan, tako da mu ne bude dosadno. Posebno kada, kao ja odlazim svome liječnika i čekam u čekaonici kako bih se potužio da mi nešto ne štima sa stolicom, pa da mi da nešto, da me, dobro, mislim protjera. Na pitanje: «što sam i kada zadnji puta, onako dobro, vjerojatno mislio jeo»?, slijedila je malo dulja stanka. Nikako da se sjetih kada je to zadnji put bilo. A moj doktor, sa pacijentima, sličnim meni, koji nestrpljivo čekaju ispred njegovih vrata, ne čekajući odgovor, prozbori: «Eto vidite ništa ne jedete»!? «A od mene bi htjeli da vam dam nešto da vas protjera». O, kako sam bio posramljen što se nisam mogao nikako sjetiti kad sam se dobro … «Imate li dopunsko»? Naravno! «Trebali bi više i to samo birano jesti i više se kretati»!. «I nemojte se, možda, sekirati! Biti će to sve dobro. To će proći samo od sebe». Mislim si: baš lijepo, a dobro sam i prošao. Neću morati bar gutati nikakve gorke lijekove, a sve će proći. Biti ću opet onaj isti sretnik, svakodnevni konzument, koji će o svemu biti odlično informiran, na sve željene i ne željene načine i koji će moći po cijeli dan pjevušiti … I neka netko kaže da danas nije lako, da nismo sretni!? Ni recesija nam ne može ništa ! Nju bi najbolje bilo cesijom prenijeti na one koji se od bolesti, ne znaju izliječiti bez «lijekova». Takvi su si sami krivi. Umjesto da provode terapiju svoga liječnika, oni piju nekakve lijekove za s....e, a zapravo bi trebali piti LIJEKOVE ZA STANJE !?
Franjo Halusek
Post je objavljen 05.10.2009. u 10:38 sati.