O kako je tugaljivo debela špija biti
Ljude po novinama pljuvat i progoniti !
Koja je to muka novac slagati
i svaki dan morat ponovo lagati !
Gadan je posa banjalučkog profešura
Odvratna mu je svaka ura !
Od zagrebačkog udarnika i komsomolca
pa do profesionalnog idejnog ledolomca !
Bljutav mu je život i svaka minuta
pa u sebe sve trpa, ždere i guta !
Ko bi reko, ko bi li se nado
u ona daleka, studentska vremena
koji će monstrum koji zemljom luta
niknuti iz tog nabubrelog
provincijskog sjemena !
A mast se taložila oko mozga
dok je radio kao mazga !
Nesuđeni profešur bez završenog fakulteta.
Novinarski kaplar bez zlatnih epoleta !
A probudit se morao
on svakoga dana
lunjajući od skojevca pa do naci - talibana.
Hvatati vještice po dalekom Riju
ko balkanski James Bond
kojem se svi smiju.
Kako mu je znojna svaka prohodana stopa
Na kraju mu ostade samo žderanje i klopa,
teške more i nemiran san
jer sutra sve ide ponovo.
Novi je dan.
A svežder je jadan i beskrajno sam.
To je tužna balada o životu jednog gada
koji živi samo od nagona i kroničnog glada
pa uokolo proždire sudbine tuđe,
što više laži - to bolje, to luđe....
A ja sam jučer bio na Cetini i u Omišu.
Ljudi me pitaju:
"Šta si se zamirija onoj babetini -
Denisu Kuljišu ?
Eno te opet stavija u novine !"
Ma ništa ljudi, ama baš ništa !
Ka pantagana cijuće
iz svog duhovnog zgarišta.
Čovik radi jedino šta umije !
Laže i bljuje - ka uvik, ka i prije !
Vidi i sam kako stižu
neke gadne, ledene zime
a on se polako ko čvarak rastapa
jer i njemu polako ističe vrime !
Post je objavljen 05.10.2009. u 10:12 sati.