Evo, očistit ću paučinu… I ispričati se što nisam obavijestio čitav svemir (i šire) da putujem doma. :) Ali jesam. Otputovao doma. I sjedim trenutno doma i razmišljam kako bih trebao spavati jer mi se spava…
Enivej. Ne znam zašto ali čini mi se kao da je sutra Božić! Možda to ima veze s činjenicom da doma inače putujem po ustaljenom redoslijedu Božić-Uskrs-ljeto i ovaj vanserijski odlazak u rodni kraj me totalno izbacio iz takta jer moj izdresirani mozak očekuje (i ne pronalazi) okićeni bor, miris nekakve mesine u rerni i sveopću, za-sise-štipajuću zimu. Stvarno mi je neobično.
Dakle, otputovao sam doma. U međuvremenu sredio antropologiju i laboratorijske (sjećate se onog seminara kojeg je „samo“ trebalo napisati i kojeg smo pisali eonima te naposljetku predali zadnji dan?) i spektakularno ne dao beskralježnjake ali zato barem dao zbirku (the kamen spoticanja). Davši sve to ostalo je samo da se upišem. I upisao sam se. Budući da mi faks počinje tek za tjedan dana, sjeo sam na bus i otputio se put juga, kao lastavica (od tri tone). Sad lastavičim po kauču i proždirem sve što nije dovoljno inteligentno da me odgovori od namjere da ga proždrem. U tu kategoriju spada i mrtvo meso, bilo ono u obliku salama ili pak bliže svojoj izvornoj varijanti (čitaj: šnicel).
Došavši doma otkrio sam da sve stoji točno tamo gdje sam sve i ostavio nekih 29 dana prije. Tko bi rekao da će mi se tih gotovo mjesec dana u Zagrebu odužiti kao milenij. Doma sam se morao i upisati preko studomata jer je dan prije (dok sam još bio u Zg-u) sustav tako masno pao da je to bilo za anale. Putem do autobusnog kolodvora nije bilo studenta koji nije rogoborio protiv tog đavoljeg djela od izuma. No, sutradan, nakon što su FER-ovci popravili nedaću te nakon što sam (pod prijetnjama trovanjem i čerečenjem) uspio nagovoriti adminicu da mi netko upiše vražju ocjenu iz antropologije u sotonsku zamisao od ISVU-a, veličanstveno sam obavio „ponovni“ upis treće godine, upisavši animalnu fiziologiju, geologiju s paleontologijom te anatomiju čovjeka. Da, znam da će me apsolutno svaki student pogledati kao osmo svjetsko čudo kada na pitanje „što sam upisao“ odgovorim „… i anatomiju“ ali BAŠ ME BRIGA! Pustite me neka sam procijenim! Svi mi govore kako je to mazohistički predmet, da je profesor katastrofalan i da ima puno za štrebat. Pa naravno da ima, to je anatomija čovjeka! Što ste očekivali, „Voćku poslije kiše“ ili nešto slično? Naravno da ne, nego tri milijuna latinskih naziva živaca, mišića i kostiju te kako je sve to povezano u funkcionalnu cjelinu. Nekako se najviše veselim predavanjima iz anatomije, vidjet ćemo.
Uglavnom, sjedim doma, čudim se što niđe nema uobičajenih božićnih dekoracija te se osjećam nekako down. Ne zbog nedostatka ukrasa nego onako generally down. Uvijek se ovako osjećam prije pročetka novog semestra, ne znam zašto. Možda zato što ću samo jednu trećinu predmeta slušati s nekim poznatim (Semmy), na geologiju i anatomiju odlazit ću bez pratnje stare postave. Stvarno mi nedostaju vremena kada smo svi četvero bili na istom predavanju. To se nije dogodilo…well, odavno. Mislim od kraja prve godine, nakon što smo svi (osim Ulfuz) u manjoj ili većoj mjeri zasrali stvar. Da, ovaj put smo se totalno raspali jer nas je Ulfuz napustila i otišla među bakalare na diplomski… Imam osjećaj da se nešto u potpunosti promijenilo zbog toga.
Da, baš se osjećam šugavo čekajući da počne novi semestar. Iskreno, nikad manje briga nisam imao, nikad više ispita dao i nikad zanimljive predmete čekao no svejedno se osjećam kao da nešto nedostaje… Nešto je negdje umrlo, a ja ne znam što…
No, utučenost oko novog početka ubijam downloadom muzike. Yeah, screw the authors' rights, baš me briga. Otkrio sam još nekoliko novih i (za sada) interesantnih bendova. „Delain“ te „Nemesea“. Točnije, za mene ih je otkrila stranica www.last.fm koja ima fenomenalnu mogućnost uspoređivanja bendova i pronalaženja ostalih temeljeno na sličnosti u ostvaraju. Ova dva su veoma slična Within Temptationu i zbog toga su zaslužila pokusni dowload. Polako zamjenjujem stvari na playeru koje su mi dosadile, poput nekakvih nekategoriziranih pjesmica i kljastih albuma. „Delain“ zvuče veoma obećavajuće stoga sam skinuo oba albuma (wau, jesu plodni i stari) i testirat ću ih čim operem zube i spremim se u postelju.
Da… Neobično mi je biti doma u desetom mjesecu. Nisam početak listopada doživio doma otkako sam se na faks upisao. Stvarno neobično… :))))
Post je objavljen 04.10.2009. u 23:55 sati.