
The-Dream, The-Dream i samo The-Dream. Koliko već spominjem to ime, nekome će početi na uši izlaziti. Ne mogu se oteti dojmu koliko dobru glazbu taj čovjek radi. I neću vam i ovaj put nabrajati što je sve radio, naći ćete te informacije u svakom drugom prethodnom postu. Electrik Red je njegova grupa kojoj je napravio cijeli album sa svojim kompićem Trickyjem.
Nakon dominacije TLC, pa zatim Destiny's child, uslijedilo je zatišje na području ženskih r&b bendova. Danas smo zatrpani istima, a rezultat toga je da ni jedna od njih ne uspijeva dosegnuti status kakav su imale prije spomenute. The Pussycat Dolls, Paradiso Girls, Girlicious, Cherish, Rich Harrison je okupio Richgirl, a ima ih još... Svaka čast izuzecima, ali većina ih je bezveze.
Elektric Red kao da igraju po nekim svojim pravilima. S obzirom na ekipu, ništa čudno. Od odličnih vokala do odlične produkcije. Od početka je bilo jasno kako niti ciljaju na vrhove top lista niti za lakom zaradom, a sad je jasno i da će ukoliko im to postanu prioriteti morati malo zaokrenuti stil. No sumnjam da ćemo onda dobiti ovakav materijal, neopterećen trendovima i top listama. The-Dream ima tu neku sposobnost iz pjesme koja bi vrlo lako mogla postati tek obična brojalica - izvući ono najbolje, ono mračno i zanimljivo. Muah, So Good, Devotion, Freaky Freaky, Bed Rest, 9 to 5... Sve su to trenuci vrijedni pažnje, ali moramo se jednostavno pomiriti sa činjenicom da je radiostanicama ipak trenutno zanimljivije slušati jeftine i prožvakane melodije, pa tako listama vladaju iritantni Black Eyed Peas i Miley Cyrus, dozlaboga dosadna Taylor Swift i slični.
OCJENA: 4+
Post je objavljen 04.10.2009. u 19:53 sati.