Marketing
RECENZIJA: JORDIN SPARKS
A evo nam i jednog od najboljih primjera što kad nemate ništa osim dobrog glasa. Doduše, Battlefield nije loša pjesma. Prožvakani Ryan Tedder već nekoliko puta, ali ajde, nek joj bude. Bolje od te na albumu nećete naći.
Jordin Sparks pobjednica je showa American Idol. I dok je tamo očarala žiri i publiku svojim nastupima (još uvijek pamtim odličnu izvedbu pjesme I Who Have Nothing) nije previše opravdala očekivanja svojim debitantskim albumom. Ovaj je još lošiji.
Prvo, interpretacija. Sve pjesme su otpjevano isforsirano. A i kad počnu relativno dobro odu u nekim pogrešnim smjerovima. Najčešće u istom. Drugo, produkcija. Dozlaboga dosadna i naporna. I kad počne relativno dobro, ode u nekom pogrešnom smjeru. Najčešće istom. I ne, nisam slučajno ponovio istu misao. Pjesme s nekim (ikakvim) potencijalom, upropaštene su groznom produkcijom i lošom interpretacijom. A i to sitno pozitivnog na albumu ionako reciklira sve što smo već čuli milijun puta. Na jednoj besramno skida Leonu Lewis, na drugoj Fergie. Što je najgore od svega, sudeći prema snimkama koje Jordin sama šalje na net, previše je očito koliko sama sebe doživljava preozbiljno, preprepreviše afektira i iritantna je u svojim grčevitim pokazivanja koliko ozbiljno može proživjeti neku pjesmu. Mogli smo progledavati kroz prste dok je imala 16. Danas ima 20 godina.
Cover??
OCJENA: 2
Post je objavljen 04.10.2009. u 19:39 sati.