Marketing
RECENZIJA: CIARA
Jedne od rijetkih pjevačica koje uživam gledati kakvu god glazbu radile su Amerie i Ciara. Obje muku muče s povezivanjem u niz nekoliko dobrih i kvalitetnih singlova, no ispod tih površina atraktivnih i strašno seksipilnih djevojaka čuče veliki talenti, veći od većine onih koje su se nametnule ispred njih. Obje pišu svoje pjesme, a dok je Amerie vokalno superiornija, Ciara je scenski. Povlačenje paralela između albuma ima ipak nešto drugačiji ton. Dok Amerie ima iza sebe par kvalitetnih albuma, a problem s privlačenjem pažnje, Ciara pak nema taj problem. Njen problem je napraviti dobar album, a ovaj puta se nije iskazala ni singlovima, kao što je to bio slučaj s prethodna dva albuma.
Potencijala je puno. Iako često kritizirana zbog svog slabašnog vokala, ja volim njen glas. Općenito sam više naklonjen tim mellow, slatkastim, mekanim glasovima, nego deračinama Christine Aguilere i sličnih. A na određenim pjesmama nerijetko se savršeno poklope njen glas i produkcija (na Tell Me What Your Name Is zvuči nevjerojatno zavdoljivo, izrazito dobro). No njezin treći studijski album Fantasy Ride dosljedno nastavlja niz kojeg su započela prva dva- oko 3,4 dobre pjesme, ostatak ispunjen neinspirativnim, lako zaboravljivim, ispodprosječnim pjesmuljcima. Istina, i od naizgled bezvezne i iritantne pjesme (Go Girl, Work) Ciara je u stanju spotom popraviti dojam, no sve je to premalo s obzirom na to koliko bi uz jače pjesme mogla. Svojevrstan preokret u zvuku je vidljiv na nekoliko mjesta. Do sada suverenija na žešćim produkcijama (Goodies, Like A Boy), ovdje se zakazalo na takvim pjesmama, ali zato je na sporijim pjesmama prestala upadati na teritorij koji ne samo da nikako ne odgovara njenom glasu, nego su pjesme bile jeftine i dosadne (i ovdje se pojavila jedna u obliku I Don't Remember), a rezultat su izvrsne Keep Dancin On Me i Lover's Thing, obje nastale su suradnji s The-Dreamom, koji je producirao cijeli najnoviji album Mariah Carey. I obje zasigurno ulaze u najbolje uratke njene karijere. Vrlo vjerojatno jer ih je najlakše okartakterizirati kao pjesme. High Price, Echo i Turntables zvuče kao nekakvi jinglovi, teaseri, zezancija. Nije puno pomogao ni duet s Justinom Timberlakeom, a Like A Srgeon koju obožavatelji neprestano guraju za sljedeći singl jedna je od lošijih pjesama koje sam u okviru r&b glazbe čuo u zadnje vrijeme. Nakon takvih jezivih stihova, "mog srca si šum" ne zvuči nimalo strašno.
OCJENA: 3+
Post je objavljen 03.10.2009. u 17:25 sati.