Marketing
Hoće li Jaca postati pravi vođa?
Prelgedavajući nove dnevnike, primjećujem da nema komentara o stanju u vladajućoj stranci. To mi se čini neobično, jer je za neposrednu budućnost Hrvatske svakako važnije od predsjedničkih izbora.
(Ovo pokušavam pisati kao analitičar, ne izražavajući svoje osobne stavove.)
Kad je Jadranka Kosor neočekivano postala premijerka i predsjednica HDZ-a, bilo je nemalo prezrivih komentara kako će ona biti samo lutka, a stvarno će igru voditi drugi, možda i sam Sanader iz sjene. Ja sam tada bio izrazio mišljenje, da je ona jača nego što se obično doživljava. Netko, tko je tako dugo u visokoj politici, tko je odredio razne dužnosti i prilagođavao se promjenama, mora imati sposobnosti koje će doći do izražaja kad dobije povećana ovlaštenja. Možda izgubi borbu, mislio sam, ali neće ostati samo lutka na koncu i paravan za prave igrače.
Čini mi se da je za snagu njenog položaja značajnije da je predsjednica stranke, koja ima snažnu tradiciju stege na čelu s autoritarnim vođom, nego što je premijerka. Nakon smrti Franje Tuđmana bitka za vodstvo između Sanadera i Pašalića bila je žestoka i neizvjesna, ali kad je prvi jednom došao na čelo, velika većina pristaša drugog brzo mu je izrazila lojalnost i on je lako "očistio" stranku. Jednako disciplinirano, članstvo je po njegovom naputku glasovalo za njegovu nasljednicu, iako su očito mnogi time bili nezadovoljni. Jaca je sada šefica: kad jednom krene u akciju, može računati da će "po defaultu" većina izraziti podršku, osim ako baš jako ne zabrlja.
Oko detalja i tumačenja što se zapravo sada događa, nema PMSM (Po Mom Skromnom Mišljenju) puno smisla spekulirati, mediji pišu koješta što može a i ne mora biti istina. Osobno, također, ne mogu puno pametnoga reći, ponajviše zato jer prave linije interesnih grupacija unutar političke "nomenklature" ne poznam.
Načelno, moramo imati na umu: sigurno je da osim stranaka, koje se bore za osvajanje raznih pozicija vlasti i moći, također se međusobno uvijek bore frakcije (po političkim stavovima, što je jedino relativno transparentno za autsajdere, te naravno također po osobnim prijateljstvima isl.), a u pozadini, o čemu obično možemo samo spekulirati, razne klike, koje mogu biti unutar jedne stranke, ali i povezane unutar više stranaka, te interesne grupe ("lobiji") za koje su političke stranke samo instrumenti, te konačno ad-hoc savezništva, koja se među strankama, klikama i interesnim grupama stalno mogu stvarati, ali i brzo raskinuti i stvoriti nova. (Razlika između klike i interesne grupe: kliku čini grupa povezana nekim zajedničkim poslovnim i drugim interesima, interesna grupa su trajne strukture, kao građevinarstvo, bankarstvo isl..)
Frakcijske razlike u političkim uvjerenjima (i čak svjetonazorima) ne treba potcjenjivati (sukob između Kosor i Milinovića oko Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji je PMSM stvaran), ali ni precjenjivati (jer često su u pozadinii zapravo sukobi interesa klika ili lobija, ili će ti interesi prevladati nad svjetonazorskim).Materijalni interesi su vrlo značajni, ali nisu jedini: vlast, položaj, ugled sami po sebi su vrednota za mnoge, koja se ne da izraziti samo u novcu.
U pokušaju razumijevanja, stalno se moramo vraćati na neobičnost, da je HDZ imenovao kao predsjedničkog kandidata čovjeka koji nema nimalo šanse. Kao što sam pisao: Andrija Hebrang je mizantrop, mrzi ljude i to se vidi - zato ga ljudi ne vole; to je primarni njegov problem (i naravno problem HDZ-a), ne posebno njegovo političko uvjerenje. SDP je pak izabrao kandidata koji doduše nema neku karizmu, ali ga nitko ni ne mrzi, i može se očekivati da će glasači SDP-a disciplinirano stati iza njega (računicu može pokvariti jedino Milan Bandić). Tako su se pojavila još dvba jaka kandidata na desnici (Tuđman i Vidošević), što može dovesti do snažne disperzije glasova, tako da Hebrang ne uđe u drugi krug. (Pusić i Kajin ne mogu oduzeti Josipoviću toliko glasova; a nije nemoguće, iako nije vjerojatno, čak i to da zbog disperzije u drugi krug s Josipovićem uđe Vesna Pusić, slično kao što se dogodilo u Francuskoj 2002.).
Rezultat predsjedničkih izbora važan je sam po sebi, ali u ratu, koji se rasplamsava u HDZ-u, to je samo jedna od bitki, ne sama po sebi odlučujuća. Važniji su vlada i stranka od predsjedništva države.
Hebrang i Kosor različitih su političkih uvjerenja: Kosor pripada liberalnoj struji (frakciji). Kakav je međutim odnos klika? Kakav je odnos Kosor prema Vidoševiću i Tuđmanu? Ne bi me iznenadilo da recimo Kosor tajno surađuje s Tuđmanom, da oslabi Hebranga, jer su njih dvojica neposredni takmaci za desno političko tijelo. Ili čak i s Tuđmanom, i s Vidoševićem. To su one stvari "u pozadini" u koje naprosto ne može biti siguran čak ni "insajder", jer frakcije, klike i interesne grupe naravno uvijek vuku neke tajne poteze. (Nerijetko netko tvrdi kako ima stoposto sigurne informacije "iznutra", ali čak i ako govori istinu, treba imati u vidu da ne postoji samo jedno "unutra".)
Trenutna situacija svakako je provizorna i možemo očekivati da će se sadašnji sukob u HDZ produbljivati, iako do pucanja vjerojatno neće tako brzo doći - do proljeća možda. Da li će Kosor uspjeti razbiti opoziciju i postići onaj stupanj kontrole nad strankom, koji su imali Tuđman i Sanader? Ili će je oni izolirati i prisiliti na uzmak, čak i ostavku?Problem njenih protivnika je očito što nemaju jednog vođu: mogao bi se netko u prvi plan gurnuti, ali opet bez pravog autoriteta koji se od vođe HDZ-a očekuje.. Kladio bih se na Kosor, ali bit će zanimljivo promatrati.
Post je objavljen 03.10.2009. u 16:55 sati.