Marketing
Ogledalo
Postoje dani i dani.
Ovi prvi su oni veseli dani kada je sve super i sve za pet. Pogledom u ogledalo se osjećam kao da sam na vrhu svijeta. Ništa me ne može izbaciti iz takta. Makar na sebi imala polupoderane hlaće, prljavu majicu i rasčupanu frizuru. I trava je tada zelenija, i nebo je plavije. Ništa tada nije teško, sve je nekako lagano i bez stresa. Odlične ideje stalno padaju na pamet. Entuzijazam je stalno prisutan.
A onda postoje i ovi drugi dani. Dani kada se pogledam u ogledalo, a izgledam sama sebi kao najružnije stvorenje na planeti. Što god obućem na sebe izgledam si pregrozno. I ne, nije to PMS, to je jednostavno neki osjećaj. Uvuće se u mene i kao oblak ne dopušta suncu da dođe. A to utjeće na raspoloženje... Utjeće jako. I sve je tada nekako teže. A ogledalo je tada najveći neprijatelj. Niti ne gledam u njega, jer kada se pogledam, kao da gledam nekog goblina. I sve bude tako teško.
Ne, nije ovo jedan od drugih dana (već ih dugo nije bilo :), nego jednostavno sam ih se sada sjetila, jer nemam baš previše inspiracije za pisanje. Kao što Medo kaže bila sam u Bosni i tamanila bureke, a budući da tamo nema interneta, nekako me apstinencijska kriza držala ravno dan i pol, a nakon toga sam i zaboravila na njega. I moram priznati da što me duže nema na blogu, to mi se teže vratiti i pisati. Nije da ne želim, nego nekako mi se sve čini blesavo. A i lagano se brinem, jer nemam nekih vedrih i veselih tema za pisati, iako se puno toga događa oko mene, nekako mi se čini da u zadnje vrijeme okidam malo jače samo na politiku. A ne želim to. Zapravo, dajem sama sebi misiju da će ovaj mjesec biti free od politike na mom blogu. Mislim da je to dobro za psihičko zdravlje.
I da, ispričavam se što nisam čitala vaše postove i odgovarala na komentare, pohvatat ću konce u idućih par dana. Pusek svima 
Post je objavljen 03.10.2009. u 14:33 sati.