Bio je kraj rujna mjeseca, i u svom skromnom potkrovnom zagrebačkom stančiću Marko P. (43) upravo je raspakovao kufer nakon što je saznao da neće održati koncert u lokalu "Kralj žaba" vlasnika Afrima Baftiroskog, kad iz kuhinje začuje glas svoje supruge:
"Zvao je Jozo maloprije, pita kakva je zbrka nastala sa švicarcima"
"Ma pusti hajvane" odmahnu rukom kršni pjevač, "neće da me puste u državu, mene optužuju za rasizam, a kud ćeš većih diskriminatora od njih, ja pjevam o ljubavi prema bogu i domovini, kako oni mogu to shvatit... Smeta im što koketiram s ustaštvom, smeta im 'Za dom spremni', sad im smeta fašizam, a od 40. do 45. im je bio dobar, dok im je punio zlatom banke... Jeba im pas mater judeomasonsku, gori su od onih jugonostalgičara i antikrista iz Istre", sad će već sav zapjenjen od pravedničkog gnjeva naš junak. "Jesam li ja lijepo reka da ništa dobro ne može izaći iz zemlje koja je svijetu podarila Carlu del Ponte?"
"Jesi, Marko," odgovori žena.
"Šuti ženo, bilo je to retoričko pitanje. E 'vako, nemoj da sam vidio da si dici više one Milka čokolade kupila! Nego lipo domaće Dorine, i onaj ementaler, jebem ga u one rupe, lipo ti kupi gaudu, pa ako ti je baš do rupa, sama ih izbuši."
Tako je nekako mogao teći razgovor Marka P. sa suprugom u skromnom potkrovnom stančiću potkraj rujna negdje u Zagrebu.
Nema sumnje, u pravu je Marko P. kad ovako priča o Švicarcima, koji su svoju neutralnost kroz povijest vrlo dobro unovčili, ali u pravu su i Švicarci, jer što je pozdrav "za dom spremni" ako ne koketiranje sa nekim bivšim ideologijama. Možda će se sad javiti oni koji žale baš za tim ideologijama, pa se vaditi na to da je "za dom spremni" stari hrvatski pozdrav, i možda to stvarno jest tako, ali onog trenutka kad je prvi put upotrijebljen kao službeni pozdrav u NDH, taj je "stari hrvatski pozdrav" stavljen u novi kontekst, i nemoguće ga je gledati kao išta drugo. Evo i dan-danas, po forumima, blogovima i ostalim načinima komunikacije na internetu nalazimo kraticu ZDS najčešće u paru sa velikim U, tako da je i djeci jasno uz koje se područje hrvatske povijesti vezuje dotični pozdrav. Ironično je da te poruke i pozdrave najčešće i ostavljaju golobradi klinci koji su početkom devedesetih bili tek sjaj u oku svojih roditelja.
Dakle, Thompson koketira s ustaštvom, to je svima jasno, i zabrana ulaska u Švicarsku je sasvim opravdana mjera. Eto kažu da zbog schengenskog graničnog režima tri godine neće noći ući u zemlje EU. To me malkice muči. Što ako, nekim čudom, u slijedeće tri godine uđemo u EU, hoćemo li morati izgnati Thompsona? Što ako on u to vrijeme bude na turneji po Australiji? Kako će se vratiti? I naravno, pitanje svih pitanja: gdje će, kvragu, ove zime na skijanje?
No, nije Thompson i njegovo koketiranje sa ustaštvom naš najveći problem, naš problem su Tupsoni koje je zadojio "vjerom u Boga, i ljubavlju prema domovini". Maloprije sam ih spomenuo kao golobrade balavce, koji će te bez problema upitati gdje si bio devedesetprve, iako su sami rođeni nekih četiri, pet godina kasnije. Takvoj publici na svojim koncertima Marko P. usađuje tradicionalne vrijednosti: Bog, ljubav i domovina kao temelj svakog poštenog Hrvata i katolika, kakav je i on sam.
Kad samo pomislim da je dobar dio mladih, nažalost, pao pod utjecaj Thompsonove glazbe, plače mi se. Ono što svi ti tupsoni ne vide je svim ostalima očito: Marko Perković Thompson je najveći ratni profiter u državi: dok su "obični" ratni profiteri profitirali za vrijeme trajanja rata, Marko Perković Thompson od rata profitira i dan-danas.
No, vratimo se malo na Afrima Baftirovskog, vlasnika kluba "Froschkönig" gdje se trebao održati nesuđeni koncert:
koga da sada on dovede da zabavi raju? Predlažem Cecu ili Milu Kitića, klijentela će najvjerojatnije biti vrlo slična, a i promet na šanku bi trebao biti dobar...
Post je objavljen 03.10.2009. u 10:19 sati.