Tema koju smo puno puta načeli... Do pred par dana mislila sam da je biti iskren najbolje šta nekome možeš dati.. Više ne mislim tako... Istina boli, boli ko sam vrag! Nekad ju je bolje izbjeći, prešutjeti, lagati! Sve je bolje...
Nisu to gluposti... Prevara... On prevari nju ili ona njega... I živi s teškom grižnjom savjesti, a ne želi prekinuti jer tek sada shvaća da mu/joj je ta osoba sve na svijetu, ali ne može više živjeti s činjenicom da se prevara dogodila. Pa priznaje. To je tako sebično! Ako si to učinio jedanput, tko zna u kakvom stanju, i više nikad ne namjeravaš to ponoviti i kaješ se iz sveg srca, onda kao pokoru uzmi to da živiš s time, a da to tvoja voljena osoba nikad ne sazna. Jer birajući iskrenost sebe oslobađaš tereta, a prenosiš ga na osobu koju voliš. Kad si je već povrijedio, barem joj pruži toliko da ne dopustiš da pati samo da bi tebi bilo lakše. Šuti i živi s tim! Ono šta netko ne zna i nikad ne sazna, ne može ga povrijediti..
Kod prekidanja veza - LAŽITE!!! Izmislite bilo koji jebeni razlog, ali nemojte toj osobi reći da je postojala treća osoba! Samo to ne... I nemojte kao šećer na kraju dodati rečenicu: Ali mogli bismo ostat prijatelji... NEMOGUĆEEEE!!!!
Nemojte prijateljici nikad reći - on nije za tebe zbog toga i toga - uništavate joj sreću zbog neprovjerenih tračeva. Neka uživa dok traje, kad prestane, bar će znati da je neko vrijeme bila sretna.
Iskrenost je lijepa vrlina, ali ne u svakoj situaciji... Preiskreni ljudi su egoisti. Misle samo na sebe i to kako istina njih oslobađa... A druge ubija.
Post je objavljen 02.10.2009. u 23:47 sati.