N.V.Gogolj u svom "Portretu" tematizira problem slikara i njegova mecene, koji ne kupuje samo slikarevo umijeće nego poseže i za njegovom dušom. Kasni Gogolj groteskom i fantastikom brani se i od sve težih oblika duševnih kriza, zahvaćaju sve dublje i u bolesno društveno tkivo tadašnjeg ruskog društva. Portret gramzljivog bogataša postaje satanistička ikona, koja paklenskom snagom djeluje na sve koji ga privremeno posjeduju.