čovjek koji noću šeta našim stanovima
kao u umornom japanskom hororu.
niste li ga vidjeli kako
ponekad ujutro, iz obijesti, kvari povrće na tržnici?
on živi iza svih naših zidova,
regulira atmosferu i vodostaj.
kreće se neprimjetno poput autobusa
putanjom igara koje nismo izmislili
kada je bilo vrijeme.
on uvijek pokušava vikati.
prije nego što ga poželimo čuti
pretvara se u arhivsku prašinu,
u nešto kroz što se ne bojimo hodati.
Post je objavljen 01.10.2009. u 18:56 sati.