Mali i veliki alieni, svi su otišli. Iza njih je ostao kaos. U tom kaosu sjedi Cimka i trenira odgađanje. Kaže da mora prvo pročitati novine da bi je inspiriralo na čišćenje. U zahodu isto imamo novine koje inspiriraju na čišćenje. Cimki, općenito, treba inspiracije. Za čišćenje posebno.
Malo mi se vrti u glavi. I ako je okrećem lijevo-desno postižem čudan osjećaj mrvljenja pijeska u vratu. I proizvodim pritom neki čudan zvuk koji doziva iznutra.
Kumpanjonu je otac na samrti. Barem je objavio da mu je došlo umrijeti. A onda se digao u pol noći i počupao sve cijevčice zabijene mu u tijelo s dobrom namjerom da ga drže na životu i krenuo nekamo. Napravio od sobe scenu iz Kill Billa. Kumpanjonu su oči velike i crvene. Nije spavao cijelu noć i plakao je pred jutro.
Sanjala sam loše negdje pred jutro. Svojeg starog psa prekrivenog krpeljima i uplakanim očima. Krpelji su prešli meni na ruku kojom sam ga mazila i tješila. Nisam ih više mogla skinuti. I sanjala Hiperaktivnu koja je pala negdje sa stijene i poginula. Iza nje je ostala praznina. Cimka je nabrojila pet žena koje će zajedno zamijeniti nju jednu...i dalje se je osjećala praznina.
Mila mi majka sutra odlazi na put. Doma ostavlja milog mi oca i staroga psa. Na mjesec dana samoće. Nešto malo pazit će ih susjedi, a nešto malo ću ja bježat od posla i vikend izleta. Glumit ćemo svo troje da smo moćni i sposobni. I stari pas će glumit da još uvijek može hodati bez posrtanja i saplitanja.
I Amante će glumit da ga ne zapostavljam.
I pričinjat će nam se svima da je život umjetničko djelo isklesano od naših misli i vizija. Ništa drugo.
Sve ok.
Post je objavljen 30.09.2009. u 22:40 sati.