Prvo ono što sigurno znate, kao predstavnik više-manje old-school generacije radije govorim ploča nego album. Zapravo govorim i album, no ploča mi je nekako najdraži sinonim te cjelovitosti koji pojedina glazbena priča ima, možda i zbog one famozne razdjelnice na A i B stranu. Iako je to potpuno nebitno za ovu temu, a većinu dolje navedene glazbe ionako slušam na cd-ima. I ne neću vam pričati, sačiuvaj bože, moje doživljaje vezane uz njih.
Naime stvar je u tome da ja neku glazbu doslovno i vidim. Ne, ne vizualiziram ju-nego ju doslovno vidim i to bojama. To je sad teško objasniti, pravu sinesteziju doživio sam samo jednom u životu i to pod utjecajem nekih zanimljivih supstanci, ali jednostavno neke pjesme i neke ploče, svojim većim ili manjim dijelom proizvode u meni, ne samo zvukove, nego i boje. I onda mi se dogodi da ih čujem prvenstveno bojom, a zvuk se izgubi negdje u pozadini, kao zvuk kuckanja sata čovjeku koji spava. U nekom slučaju to je doslovno, nekad pak čujem samo blagu nijansu -a ja nastavim s bojanjem, na ovaj ili onaj način. Iako bi čovjek očekivao da se to događa uz klasičnu, elektronsku ili ambijetalnu glazbu ja sam baštinik ipak onih par tonova na gitari koji proizvode u meni te vizualne palete. Da se razumijemo- velik, možda i najveći, broj pjesama i ploča mi je neutralan što se tiče boje, ali neke su onako baš zaronjene u neki kolorit.
Tu navedeni neki primjeri ploča(jel), čijih se boja ne mogu otresti. U prilogu ne objašnjavam zašto su vezane uz tu boju, nego po običaju, gađam prvu asocijaciju koja mi padne na pamet.
Bijela ploča
Christians/Colour -
Album koji slušam, ako se kojim slučajem nedjeljom probudim rano. Jako rano. Bijelo sadrži u sebi sve boje, baš kao i najbolje pjesme i zato one ne nalikuju ni na jednu drugu. U sljedećem životu bit ću vojnik crkve koju ću sam izgarditi. U ovoj samo zgubidan
Plava ploča
U2/Boy-
Iako je omot ploče prozračno bijeli, ova ploča odiše plavilom. Odrastanje uvijek počinje iz plavog(ne nema veze s nogometom). Kao odsjaj upaljenih televizora na prozorima zgrada dok ih gledate iz parka. I pijete pivu.
Narančasta ploča
The Cure/Kiss me, kiss me, kiss me
Ovdje omot uistinu jest narančast. Zato što to poljupci uglavnom jesu. Vremenom malo požute, ali to im daje šarm. Kao da listate stare vlažne novine iz podruma, probuđene davno zaboravljene senzacije.
Tirkizna ploča
Tom Waits/Rain dogs
Iz nekog razloga mene ova ploča podsjeća na točno jednog muškarca i točno jednu ženu. Ne mogu dokučiti zašto, ali zanimljive parove (ne nužno i sretne), sam uvijek vidio u nekoj nijansi zelenog.
Crvena ploča
Nije rdeči album Pankrta kako bi se očekivalo. Nije uopće ništa revolucionarno. revolucije jedu svoje djecu. Zapravo kad razmislim nijedna ploča koje se mogu sjetiti ne svira mi izrazito crveno. Previše seksa u toj boji, i guess, a misao na seks odvlači pažnju s glazbe. Ili sa bilo čega drugog.
Ljubičasta ploča
David Bowie/Ziggy Stardust
Svemir je samotno mjesto. Rocknroll je povremeno sretno utočište putnika namjernika. Od svih tih slinih zvijezda reče jednom Nency Kress. Uvijek sam volio djevojke s ljubičastom lakom na noktima.
Žuta ploča
Bob Dylan- Oh Mercy
Žuta je samo noću. Tankoćutna kao i Dylanov glas. Danju uopće ni ne postoji. Uostalom tko sluša Dylana danju? Uostalom tko sluša išta danju?
Ružičasta ploča
Ružičasto? Sumnjam, eventualno neki jazz, ali uglavnom ne volim jazz, možda baš zbog tih napadnih pink tonova. Ili da parafriziram Ian Andersona "To young for jazz, to old to live".....
Svijetlosiva ploča
National/Boxer
Pojava crno-bijelih likova u filmu kolidira sa pojavom sve većeg broja filmova u boji. Francuzima bi na primjer trebalo uopće zabranit da koriste boju....zamislite kako bi Monet/Manet izgledali u crno-bijeloj tehnici. Kakve to veze ima s ovom pločom? Nikakve, takvo je veče.
Tamnosiva ploča
James/Please to meet you
Kad vam se učini da vam život počinje odlaziti u nekom blesavom pravcu ili nađite svoj omiljeni album ili promijenite tapacirung.
Ploča sljezove boje
Pink Floyd/Wish you were here
Dok ne vidim neku baštu sljezove boje uživo, ova ploča će za mene uvijek imati taj zvuk i miris. Ponekad stvari mogu postojati neovisno o svojim imenima.
Šarena ploča
Beatles/ Seargent Pepper lonely herts club band.
Svaka stvar na albumu ima svoju boju, može i svaki put drugačiju. Kad sam je prvi put slušao vidio sam je kao šarenu uniformu koju Beatlesi nose na omotu i svijet njihove glazbe ostao je uvijek divno zaustavljen u onoj točci kad se dječaci iz plave naglo primaknu crvenoj.
Oker ploča.
Marianne Faithfull/Broken English
Prvo sam mislio da napišem smeđa, ali to mi je izgledalo kao da biram boju za kuhinju, a ne za drag album. Ovo oker je baš ok. Evo ja sam baš večeras oker raspložen. Samo takav mogu pisati ovakve pizdarije.
Koraljna ploča
Rem/Murmur/Automatic for the people
Nemam pojma zašto. Zato što mi se valjda čini da sam negdje drugdje dok ih slušam, možda nasukan, možda siguran.
Crna ploča
Walkabouts/Nighttown
Bez frke, ne toliko crna koliko noćna. Znate ono autoput, farovi koji dolaze iz kontra smjera, grad koji svijetli u mraku, uspavane koprene ljubavnika, lutalica i gubitnika. Pjesme umornih gradova, koji su sakrili svoje boje. Ujutro se ponovo jave začudne i moćne, iz straha da nismo zaboravili da mladost ne završava u šest ujutro kad se počneš dizati za posao.
* 'Sinestezija' ili 'ujedinjenje osjetila' je neurološki fenomen kojega doživljavaju određene osobe, sinestete, kod kojih dolazi do povezivanja osjetila različitih modaliteta. Tako npr. uz zvukove, sinestete mogu percipirati vizualne podražaje poput boja ili oblika. Moguće je i obrnuto, vizualni podražaji izazivaju zvučne ili mirisne podražaje
Post je objavljen 29.09.2009. u 22:20 sati.