Piše: Jadran Kale
Da, na žalost, znanje jest roba. Na prodaju te robe me u nastavi podsjeća pravno utanačen sljednik potpisne liste studenata na predavanju ili na seminaru, gdje kupac svojim potpisom potvrđuje da mu je prodavač isporučio zajamčeni sadržaj i izvještio ga u unaprijed deklariranim umijećima.
Studentsko opovrgavanje znanja kao robe kao sveučilišnog me nastavnika zateklo nekoliko dana nakon predaje disertacije u kojoj sam dao za pravo onima koji kulturu vide kao robu. Pred traženjem izjednačenih startnih pozicija u ključnom kvalificiranju za radni vijek ne gajim ništa doli odobravanja. Ipak me čitava ova akcija neposredne demokracije rastužila svojom pospanošću. Iz perspektive mojeg doktorskog istraživanja, čitava je znanost u kojoj radim nastala nakon što je kultura kakvu proučava postala robom. Uz ove studentske događaje može se jetko konstatirati da današnje upućeno prosvjedništvo stiže iz istog subkulturnog spremnika koji se ovih godina podivljalog trženja po zakonitostima marketinga također prometnuo u traženu robu. Izokretanje privatnosti u javnu robu kakva u predahu bolje prodaje reklame i njihove proizvode svoju najisplativiju kombinaciju postiže križanjem s mladošću.
Na ovom se mjestu ne radi o tomu da je nekakav jedinstveni društveni blok mladosti trebao bojkotirati razredbene turneje ponižavajućih medijskih produkcija koje svojim društvenim prostorom trguju tim bolje što god više niskosti uspjeli izmamiti među prikazivanima. To ostaje na prosuđivanje uvijek iznova prakticiranom tržištu i odgoju. Pred studentskim nijekanjem znanja kao robe radi se o tomu da se prije posezanja za velikim riječima propustilo uočiti da je rođenje postalo robom, življenje je postalo robom i umiranje je postalo robom. Voda, zrak i otpad su roba. Percepcija nekompromitirane mladosti je prvoklasna roba. I svaka od ovih roba ima svoje živo tržište. Na nastavnom tržištu rada i na tržištu znanja pravila trgovanja utanačena su bolonjskom reformom visokoškolske izobrazbe, koja je prošle godine proizvela prve prvostupnike i uvela prve diplomske studente.
Razvrstavanje ovih novih artikala na policama tržišta rada nije ništa manje bešćutno od petrificiranja kulture na intelektualnom tržištu industrijskog društva, kakvo nije sposobno baratati npr. s pjesništvom kakvo se prilagođavalo slušateljstvu u svakoj novoj izvedbi. Kad su tiskane verzije pjesama iz široke cirkulacije postale kulturnim polazištima novih društava umrla je predaja i rodila se tradicija. Zapovijeđeni oblici odijevanja stanovništva pod nekadašnjom životnom vojnom obvezom gradivo su iz kojeg je romantičarski kazališni kostim kao zakoniti roditelj porodio nešto tako predmnijevano bezvremeno i netržišno kao što je to narodna nošnja. Takve su sentimentalne novčanice svakog društva roba u trgovanju jednog dijela društva s drugim. Tako su pred novim ugrozama dojučerašnji prezreni promaknuti u vrijedne objekte nove kulturne marke. Da li je znanje roba? Da, na žalost, znanje jest roba. Na prodaju te robe me u nastavi podsjeća pravno utanačen sljednik potpisne liste studenata na predavanju ili na seminaru, gdje kupac svojim potpisom potvrđuje da mu je prodavač isporučio zajamčeni sadržaj i izvještio ga u unaprijed deklariranim umijećima. Na to me podsjeća i kupčevo izjašnjavanje o kakvoći prodavačeve robe, dugo očekivana i dobro došla standardizirana primjena anketiranja studenata o obilježjima izvođenja nastavnih predmeta. Izborni nastavni predmeti su roba čija vrijednost raste ili pada, ovisno o interesu potrošača. Roba nastavnih predmeta je prikladno ambalažirana u lakše usporediva jednosemestralna pakiranja. Dućani najbolje robe zovu se nastavnim središtima izvrsnosti, a izvrsnost sudjelovanja kupaca u trgovanju mjerilo je i njihove vlastite preobrazbe u robu. Uostalom, ono što se nekoć u zajednici nastavnika i studenata ocjenjivalo "s pohvalom" sada je bukvalno "izvrsno".
Kao u svakom trgovanju, cjenkanje u osnovi znači pristajanje na obrazac trgovanja. Potpis na novokoncipiranim potpisnim listama, kao i svaki od drugih sporazumnih postupanja na tržištu nastave označuju pristanak na ovakav obrazac razmjene. Preostatak je tek cjenkanje. Trguje li se i darovanjem ili ljubavlju? Da li je čitava umjetnost samo trenutak preobrazbe nečega (ičega) u umjetničku robu? Iako se pred ovim prosvjedom doima kako s jedne strane klupe sada zvoni jasan glas dok je drugi još promukao, nadam se dobroj trgovini.
Post je objavljen 29.09.2009. u 00:16 sati.